Dok se polako odmotava klupko rasističkog skandala u 1. HNL, postaje sve nejasnije tko je napadač, a tko žrtva.
ZAGREB – Problemi s rasističkim ispadima nisu nikakva novost na travnjacima 1. HNL, a situacija se posebno pogoršala u proteklih nekoliko dana u kojima smo svjedoci neviđene medijske hajke na navijače zbog navodnog vrijeđanja kamerunskog nogometaša Henryja Bellea. No, ono što anti-hrvatski mediji uporno prešućuju je činjenica kako sukob između navijača i čitave jedne rase započinje mnogo ranije nego što se u javnosti misli – u ljeto 2001. godine. Tada se, naime, dolaskom Patricea Kwedija i Eduarda da Silve počeo formirati tzv. crnobi (crnački lobi op. a.) koji već više od 10 godina sustavno radi na minorizaciji bijele rase. Dolaskom Ettoa, Andersona Coste, Diddyja Guele, Mathiasa Chage, Sammira i drugih stvari su eskalirale.
”Naivno je misliti kako su ovi nazovi igrači tu došli zbog nogometa. Dudu je bio varka, običan mamac. On je samo udario temelje za stvaranje crnobija i prodao se u inozemstvo. Čekali smo ih kao mesije, a dobivali Andersone Coste, Dodoe i Sammire. Sve je to urota vjerujte mi!” – kaže Marko, jedan od zlostavljanih navijača.
Početkom proljetnog dijela prvenstva situacija je postala neizdrživa. Dinamo je igrao protiv Istre, a Marko je s par prijatelja mirno sjedio na tribinama podižući desnicu u zrak da se zaštiti od sunca. Zlobni umovi crnih nazovi nogometaša ovo su, naravno, namjerno protumačili kao uvredu i onda je krenulo: ”Jogurti! Bjelanjci! Posteljinaši! Bijela tehnika! Gađali su nas mobitelima, tabletima, fotoaparatima, kreditnim karticama, nudili nas kavijarom, prstacima, škampima, biftekom… Ma užas! Još se tresem od straha i gađenja. To je jednostavno ispod svake razine. Ta podivljala horda se mora zaustaviti!” – govori Marko s očima punim straha.
No, crni rasisti nisu samo problem Dinama. U posljednje vrijeme krakovi ”crnobija” šire se diljem zemlje. Hajdukov ogranak navodno je odbio igrati u bijelim dresovima, a spomenuti Henry Belle prošlog vikenda je pripit maltretirao muškarce koji su plesali u riječkom diskom klubu ”pokušavajući im izvaditi metlu iz guzice”.
Iako ga ne volimo smetati dok arheolozi s njega brišu prašinu, zbog ozbiljnosti situacije kontaktirali smo i velikog Vlatka Markovića: ”Netko je na stadionu vrijeđao po rasnoj, spolnoj ili vjerskoj osnovi!? Nemojte, molim vas, zezati starijeg čovjeka! Ne, ne, vi se jamačno šalite. To je stvarno istina!? Oh! Mogao bih napisati najtužnije stihove… Loše mi je, ja padam u nesvijest! Moja ostavka je.. je…” – nije jadni Vlatko uspio dovršiti rečenicu od šoka, pao je na pod kao pokošen, a u telefonskoj slušalici vašeg novinara su još satima odjekivali tek iskreni jecaji satkani od tuge, nevjerice i bolnog razočaranja.
0 comments