Pokojni Milan

Mašala, gotova i ta priča. Evo sve hoće pa neće već mjesecima a zadnjih dana gledamo ga jebote ne znaš jel živ ili mrtav. K’o Bare. Čitam nekidan vaše novine kad tamo da je umro. Zovem druga Tita je li ga video, a on da nije pa smo se već pobojali da je možda umro, ali da je nekom nesrećom u raju završio. Eh ljudi moji, da komunista u raju. Pa umro bi od dosade, samo što kad si mrtav ne možeš opet da umreš pa da skratiš muke kad se Majka Tereza uhvati krunice.

Al eto i to sad gotovo, sad je sto posto stigo. Taman smo se probudili, dižem se gledam Staljina i Črčila kako opet Hitlera gađaju strelicama za pikado dok se na ražnju vrti. Ma bio smijeh nekidan ljudi moji, zabunio se Staljin pa umjesto strelice uzeo malu Ejmi Vajnhaus i bacio je na Hitlera, a ova upala u vatru. Ljudi moji kad je to planulo, k’o da si stopostotni alkohol ubacio, dolazi Greta Garbo, pijana k’o čep, pjeva iz sveg glasa ”This girl is on fire”.

Mnogo su se ljudi smijali, a i ja sam iako nisam ništa razumio tek posle mi ovaj dosadni Šekspir preveo. A bolje da nije, ne može taj ništa prosto da kaže, jeboga nakitio prevod 3 sata mi trebalo da pročitam. Reko sam ja Đavlu, ne treba više vatru da ložiš kad ima Šekspira da maltretira ljude sonetima. Ajde da ne zaboravim, reko mi je da vas pozdravim sve dole, a posebno školsku mu kolegicu kraljicu Elizabetu.

Ma nego da se vratim, stigo Čavez. A da ste videli odbora za doček na Stiksu. Sve najbolje od Pakla, Lenjin, Staljin, Tito, Gadafi, Mao Ce Tung, Če Gevara skoro suzu pustio. Ma bilo toliko komunista da su se svi HDZ-ovci opet vratili u Partiju, al onda kad smo došli do Pakla opet osnovali HDZ i čudili se kako neko može da bude komunist. Našalio se Vladimir Nazor, kaže ma baš mi je drago kad već nisam na Zemlji da sam ovde u Paklu vidio osamdesete i devedesete. A šaljivac taj Nazor, vazda najpijaniji na žurkama.

Nego eto, odužit će se priča a žurim jer Čavezovo useljenje slavimo. Stigo je sretno vamo, cimer je sa Evitom Peron. Ne da Đavo inače tako muško žensko, ali nestalo nešto mjesta u zadnje vrijeme, čak je neke nekrštene duše poslao u čistilište da vide je li ko možda za u raj pa da se nešto mjesta oslobodi. Tako smo Budu izgubili, a niko nije znao da mota duvan k’o Buda.

Eto, toliko od mene. Idem na žurku. Pjeva Elvis. Pričo sam vam već koliko se ugojio. Ušo Đavo u gostionu prije neki dan i kao lud traži Elvisa. Našo ga kako sjedi u kutu sa Džoni Kešom. Kaže, uh dobro je, neki komet pao na Rusiju pa sam odmah pomislio da si ti ispao kroz onaj otvoreni šaht što pokojna hrvatska građevina popravlja već 5 godina. Alaj smo se ismijali, Đingis kan rižu po sebi i Ramzesu povratio.

Dosta za ovaj put već sam razdužio, eno čujem da je Elvis počeo You are always on my mind (hvala Šekspire), vjerojatno misli na sendvič.

Ćao drugovi!

Evo mene,nema me, nema me, pa se svako toliko javim. Al ljudi moji ovdje je ludnica zadnjih mjeseci. Sve strka oko tog Smaka svijeta, nemojte mi ništa govorit, na Neretvi i Sutjesci sam bio, to sutra ne može nikako da bude gore. Makar, vidim da je i drug Tito malko zabrinut, čovjek se boji da će da mu dođe Jovanka pa će Greta Garbo morati da iseli iz zajedničke sobe.  Ali što ću da vam pričam više, svako ima nekoga koga želi vidjeti više, a nekoga manje. Glavno je da se sve pripremilo kada vi popodne dođete. Ima dovoljno soba za sve, ne trebate odmah kada pređete Stiks da navaljujete. Eto ljudi, kažem vam, problem na sve strane. Treba sve te ljude da se prevede preko Stiksa, a Đavo potpisao ugovor o izgradnji sa hrvatskim škverovima. Eto, trebali brodovi biti dostavljeni prije tri godine, a ni dan danas ih nema. Pa odlučio Đavo da riješi neke mostove. Govori mu Franjo da uzme neku hrvatsku firmu, kaže brže će da ide kad nema javnog natječaja, ali Đavo ni čut. Dosta mu je bilo hrvatskih firmi. A hrvatske firme, što je najgore, najbrže i pristižu. Svakoga dana ova vlada upokoji par firmi. Đavo se divi, kaže, ni sam ne zna kako to izvode.

Nego kad smo već u ekonomiji, javio se ovde nedostatak prostora. Bilo to davno, kad je tek Bog radio Raj, a Đavo Pakao. Mislio Bog da će svijet biti pun dobrih ljudi, a i Đavo isto, pa Đavo nešto malo saziđao, a Bog napravio apartmana da ti pamet stane. I evo, već peti put da Đavo otkupljuje prostore i preuređuje ih u pakao. Odakle mu pare, pojma nemam, digli iz Raja cijenu, ali sve više ovih balkanskih političara vamo pa oni valjda donesu sa sobom.

Nego, pustimo mi to, nego da ja vas lijepo pripremim što vas popodne čeka. Rekoh lijepo, nemojte da se tiskate i gurate odmah kad Stiks pređete. Ima mjesta za sve, a prozora ionako nema, pa za pogled ne morate da se bijete. I nemojte da nosite vatreno oružje, lijepo vas molim. Sloba se već zapalijo, hoće da radi Paklenu Srbiju, a dobaci mu drug Tito: „Biće tebi Sloba pakleno kada ti ona rospija dođe.“ Smijeh. Smijao se čak i debeli Churchill, a oni Roosvelt ispao iz kolica od smijeha. Al prestalo Titi bit smiješno kad je shvatio da i njegova rospija dolazi.

Eto ljudi, vidimo se večeras, ne morate ništa da pakujete. Samo gledajte požuriti, koncert dobrodošlice počinje u osam. Svirat će Elvis i Cash, a bit će posebna žurka za narode Balkana idući tjedan.  Samo nemojte reći onom dosadnom Šekspiru za žurku. Dođe čovjek sa svojim pjesmama pa smori sve živo i mrtvo.

Ma svi sveti moju guzicu, pravo da vam velim. Da vidite šta Čarli Čaplin i mali Toše rade tamo po Raju ne bi tako govorili, sve se nadam da će Majka Tereza da ih špija pa će Bogo instant da ih nama pošalje. Brate, treba neko da nas nasmije, ne mogu da slušam više ovog Hitlera sa pedeset viceva o Židovima na dan.

Eh, alaj sam se sad naživciro, a javljam vam se zapravo jednom mnogo lijepom prigodom. Svake godine vamo kod nas na Dan mrtvih, velika žurka, ma možete samo da zamislite. To se čeka više nego Božić kad Isus časti. Lepo se skupimo pa se bira miss raja, miss pakla, najlepši grob. E kad smo kod toga, moram ljudi da vam kažem jednu stvar. Znam ja da je dole velika kriza ali postoji i drugo cveće osim krizantema! Svake godine isto, prosto nam se rugaju ovi iz Amerike, da vidite u njih finih buketa pa od miline bi čovek umro kad zna da će to da mu miriše na grobu.

Dajte molim vas, recite mojoj Milici, dogodine makar kaktus nek mi stavi, ne mogu od sramote kući da povedem ovu gospoju sa Kube šta se pogledavamo još otkad je stigla mjesto Kastra, dala mu srce i dva bubrega. Ali o ovom zadnjem Milici ni riječi, molit ću lijepo.

E gde sam ono stao, izbor za miss. Ma ja,, mnogo je to fino ali brate ne možeš od ovih Albanaca ništa da osvojiš. Pa taj nijedan ne stiže na dolazni peron bez barem 5 kila zlata oko vrata i 4 odijela. A tek kapsele da im vidite, ubijte me ako lažem, nema od toga godina dana jedno nam Albanče stiglo autom! Autom! Pa dobro je Črčil reko, jebote Miki, pa više se isplati da kuću u kojoj su izdanuli zatrpaju zemljom nego ovakve kapsele da kupuju. Ohohohoho, ma dobar je taj Črčil. Onih par sati što je trezan.

I tako beše i ove godine. Pokupiše sve nagrade, jedino za mistera izabran Goca Makedonac šta su mu zube zlatne stavili nakon šta je umro. Jebote, stoje on i fotograf a ne znaš ko koga slikaje koliko bljeska sa obe strane. A mi, naravno, ko i svake godine održimo lažni izbor za Tita gde on pokupi sve nagrade. Jebiga, teško se čovek riješi starih navika. Napravili opet i poster od Grejs Keli pa ga slušali kako ne zna engleski. Smijeh!

 E da, još jednu stvar sam moro da vam kažem. Pitaju me sa svih strana šta je Francek radio na Dinamovoj utakmici. Pa iskreno da vam velim i ne znam pravo, možda ga Đavo poslo po kazni, a možda je opet prdalo staro pobjeglo. Bilo kako bilo, ne brinite ništa sad je opet s nama. Eno već ga Tito Kirigin zajebava da nije trebo ni da se vraća sa stadiona kad je ionako tamo sve mrtvo. Ohohohohoho pa zaletio sam se ja prije, ne treba nam Čarli Čaplin kraj ovoliko šaljivaca.

Pozdrav drugovi!

Pozdrav drugovi! Moram odma da se izvinem šta me dugo nije bilo, al brate vruće vamo u paklu, čovjeku se živit ne da a kamoli mrtav bit. Al vidim i kod vas isto fino gori pa možete da pretpostavite kakvi su uslovi ovde. Evo baš nema tri dana stigo kod nas jedan od tih vaših piromana, uživa čovjek u paklu, milo mi ga gledat. Ma brate, toliko vruće Tito ni žene ne gleda, samo pali jednu za drugom. Fino mu jučer smjestio Goering, kaže Josef nisi toliko popušio ni onog ljeta na Sutjesci. Ubio  bi me Tito da znam što pišem, al mnogo smiješno to bilo, mnogo.

Istinu da vam kažem, nije se bog zna što vamo ni događalo dok me nije bilo. Sve nešto škrto na dolaznom peronu, kupili dole svi te proklete klime, ma kad vam velim nema nego dva-tri šlagirana dnevno. A kad smo kod vas vidim fino Mileva kotira u regionu. Znam je ja otkad je god umrla. Ja joj žito pristavio, imali smo nekih značajnih pogleda moram da kažem, ali eno je sad sa VItni i Ejmi halabuči okolo. Zlata vredi baba, samo ne možeš više da je vidiš, stalno među ove dve neko brašno nosa.

Od važnijih događanja u Paklencu, treba da spomenem da je Elvis na rubu da se podijeli na dve manje planine. Ugojio se čovjek, kaže jučer Truman sunce mu jebem da je ranije živio mogli smo njega na Hirošimu da bacimo. Smijeh! A kad sam već kod tih Amera, pročulo se ima par dana da nam stiže Nil Armstrong. Alaj smo se veselili, samo se Bogo nešto smrko. Kaže kako ga je malo k’o nasekiro taj Armstrong. Jebo ga patak, nije mogo da vjeruje da će luđak stvarno da putuje na Mjesec sa onom prikolicom. Cijeli Raj i tri kvarta Pakla moro čovjek da pomakne, bogami se Bogo taj tjedan sedmi dan odmaro nije.

I tako, evo baš jučer stigo na peron Armstrong. Lepo ga odmah zvanično proglasismo prvim mrtvacem koji je šeto po Mjesecu, šta ćeš jebiga, kad već nema boljeg razloga za igranku. Sad o samoj igranci ne smijem mnogo da pričam jer nam pobjego jedan iz Pakla kod vas dole pa da vas ne plašim, ali možete onda da zamislite da je bilo mnogo dobro. Čak nam se i Majkl Đekson pridružio s dječjeg odjela.

Tamo negdje pred kraj igranke otišli Tito i ja put kuće da zapušimo jednu kad ispred Armstrongove kuće stoji četa ljudi, a ovaj šeta po telefonskoj žici. Ljubim li ga luda, Nil Armstrong mjesečari! Ma kad gaće nisam upišo od smijeha neću više nikad.

Ćao drugovi!

Drugovi da samo vidite što je prometno zadnjih dana. Al mnogo ih više na izlaznom peronu nego što dolaze. Ma kapiramo mi da nam je malo tijesno postalo u Paklu, ali, sve se mislim, nije vrag da je Đavo dopustio ljudima da se vraćaju vama dolje. Kad vidim Tuđman i Sloba se svađaju i igraju šah. Dobro je, kontam, glavno da su oni vamo.

I tek posle došo Lucifer pa nam reko da su dobili neki vikend dopusta. Da su važni izbori dolje. I to, kaže, u Hrvatskoj i u Srbiji. A ljudi moji da nisam mrtav umro bi od smijeha. Ma u Jugoslaviji u šest država nikada izbore nismo imali. A i što bi imali. Pa da svaka šuša bez škole ima pravo da glasuje, Tita skoro šlagiralo kad je video do čega je dole stiglo. Ma u životu sam samo žene odabiro, nikad političare.

I vidim ja na peronu pola Pakle jebote, što bi bio lud, pito i ja dal bi mogo da odem na dva dana, malo ovog susjeda što mi sjekiru nije vratio da preplašim. Al kaže Đavo da ne mogu jer ne smijem da glasam u Srbiji, a bogami ni člansku iskaznicu HDZ-a nemam. Ne može on da riskira pa šalje dole svakoga, evo već skoro 20 godina bez sranja na Balkanu. Mora da se intervenira.

Ma da vam pravo kažem, malo sam ja toga razumio, al vidim putuju dole kolone četnika i ustaša. U različitim vozovima, jasno. Nego zaspo ja u nedjelju, kad me probudi neka dreka u pola noći. Vratili se ovi naši mrtvi sa glasovanja, reko mi posle Tito, pa udri po rakiji. Da je na oba kraja dobio neki Tomislav, Đavo ima da se raspukne od sreće. E ljudi moji, svima smiješno, samo se kralj Tomislav crveni od stida. Kud baš po njemu ime da dobiju.

Sazno sam ja posle da i Franjo trebo da putuje na glasanje, al se jadnik toliko izokreto u grobu da evo još povraća. Ma da prođe 20 sekundi da ga neko ne spomene, spasio bi se. Eto đavla, vidim Karamarko daje izjavu za Večernji, sad će da ga dokrajči, garant.

A ni s ove druge strane nije ništa bolje. Uredovo Sloba da putuje na glasanje jedno 20 hiljada četnika, al se vratili ovi pre nego su došli. Kažu u Srbiji mnogo gori četnici nego kad su oni bili dole, jedan Dražu Mihajlovića nije prepozno, optužio ga da je ustaša. Jedva ih pola uspjelo da glasa. Skoro Nikolić izbore izgubio. Alaj bi đavo poludio.

Al eno ga sad mnogo zadovoljan. Evo već sutra počinju veliki javni radovi vamo. Sad kad je Đavo instaliro dva Tomislava, očekuje se svakog dana nova gužva na dolaznom peronu. Ima da se širi Pakao, spominju se čak i novi krugovi. Al nije to ništa kakvi se radovi spremaju za kraj godine. Ajooooj, ne mogu puno da pričam eno Bog opet poslo Majku Terezu da ćiri šta vam ja to javljam vamo. Idem babu da oteram, drugi put ću da vam ispričam o jednom velikom sranju.

Ćao drugovi!

Eh kaže mi ovi šta stižu da su rekli sa stranice da bi trebalo češće da vam pišem, ali istinu da vam kažem mnogo mi se ne da. Dobro mi vamo, a vidin da vama dole baš i nije. Svaki dan ih sve više dolazi. Ali sve nešto usitno. Danas deset, sutra pet, preksutra petnaest. I tako stalno. U naše vrijeme drugačije to bilo. Kad se ratovalo, ratovalo se, kad se mirilo, mirilo se. Pa ovde se još prepričava kad đavo posle bitke na Neretvi četiri noći nije spavo nego razvrstavo švabe po krugovima pakla.

Eh, nego moram da vam ispričam nešto mnogo lepo. Slavio prije neki dan drug Tito 32 godine od useljenja. Da vam pravo kažem, sad mi prosto žao što sam dole dušu isplako zbog Tita. On vamo ko’ novi čovjek otkad se riješio one rospije Jovanke. “Druže Milane, vraga su meni nogu otkidali, otpilio je sam samo da otputujem. Nisam mogao više da je slušam” – to je bilo prvo što mi je reko kad sam stigo par dana posle njega.

I tako Tito radi svake godine žurku povodom useljenja. Pripreme počnu odma posle Uskrsa pa se cijeli pakao i pola raja grebu da dobiju pozivnice. Ove godine uredio Tito da se isprazne prva tri kruga pakla pa da žurka bude na tri kata. Uredovali to ovi mladi što stižu, kažu tako se sad dole sve žurke rade. A znate Tita, ne može mladosti da kaže neću.

I tako kroz popodne počeli stizati gosti: Prvo su dovukli Elvisa. A žao mi ga i vidjet još se više ugojio. Prozvo ga Džoni Keš Gravitacija, mnogo smo se smijali.. Al zato pjevao onaj neki englez, Šekspir. Ljudi moji pa to ima da svisneš od dosade. Dosadio čovek i Bogu i Đavlu. Doslovno!

A drug Staljin se još duri na Tita. Kaže, nema ga ni ove godine. Al zato su došli Kenedi i ona kurveštija Monro. Došli, a bolje da nisu. Pijan Kenedi ko da je cijeli život sedio ispred samoposluge prehrambenog kombinata u Čačku. Baš sramota! Al da ste vidjeli Gretu Garbo! Nema je zemlja! Puno vremena ona i drug Tito provode skupa. Sve se ovaj boji što će da bude kad Jovanka dođe. Popio i on malčice više pa molio Boga da je ostavi dole vama još desetak godina. Eh da nije tužno bilo bi smiješno. Čovjek cijeli život komunist bio, a sad u smrti Boga da moli.

Eto ljudi moji to vam je više manje sve od mene. Puno bi vam još mogo da pričam, al nit se sjećam nit vam pričat smijem. Pa što bi ljudi dolje rekli da saznaju da su Kasanova i Romeo pederi. Eto već sam vam puno rekao.

Toliko od mene. Kako sam vam već napisao, ja sam umro par dana poslije Tita od tuge. Idem da pripremim svoju malu žurku iako da vam pravo velim otkako se Elvis ispovraćo po sali nikom baš nije do pića.

E ljudi prosto mi neugodno ja moram da se ispričam. Evo će skoro 20 dana što vam nisam piso, a bogami se dosta toga nadogađalo. Prošli put sam vas ono lagao da je bio štrajk, sazno Đavo za to pa me unaprijedio u 3 krug pakla. Lepo od njega. Još malo pa ću kod Tita u 6 krug da spavam. Eto da vas ne lažem, to je razlog što vam nisam piso. Vamo neki novi ljudi pa se malo zapričali i tako, jebiga nisam ja naviko da radim. Ovi sa stranice viču da pišem, ali šta ćeš, u moje vrijeme bilo to drugačije. Radilo se kad se moglo, pa šta sad, ionako sam u paklu, kakva korist da se mijenjam nabolje.

Ma nemojte da mislite da sam ja loš čovjek, ma kakvi. Nego u prvom-drugom krugu pakla neki dosadnjakovići, ovaj kumu ženu karo, ovaj babu satro s autom, ovaj ukro žvaku ubio ga gazda, a nije se ispovjedio. Šta ćeš, takvi su najgori. Samo kukaju ”jao meni, pa kako u pakao zbog žvake”, jebo njih i njihovu sudbinu.

Tito, Pavelić, Staljin, Milošević, Tuđman e to su ljudi. Oni mnogo dobro znaju zašto su tu i što se sad prže. Nećeš njih čut da se žale. Ajde dobro, Franjo i Sloba hoće da bježe tu i tamo, ali jebiga to više onako jer se boje da će ona Slobina rospija Mirjana da putuje brzo. Mnogo se Sloba straši toga, procenjuje se da će ona u 4 krug, ali kaže Sloba da može da kvoca najmanje do sedmog. Bogami ću i ja da bježim.

Nego, nisam vam ja htio da pišem opet o ovim našim balkancima. Htio sam da kažem nešto o najvećem događaju s ove naše strane. Znate, svake godine pre Uskrsa Isus radi žurku povodom godišnjice dolaska. Svi tu budu, baš se mnogo veselimo, vidjet ćete kad dođete. Svi se lepo skupe, i Pakao i Raj, proćaskamo, nadoknadimo izgubljene godine. Bude i lutrija, prva nagrada za nas iz Pakla je da nas izvade u Raj. Eh sreća živa, ni ove godine nisam dobio. Eno mali Napoleon će da putuje, ma baš mi drago, tamo ima djece pa može lepo da s njima sjedi kad se jede.

Ma opet bulaznim a htio sam da kažem da je ove godine bilo pravo sranje za Uskrs. Isus bio nešto zauzet, pričo s Papom oko toga hoće li da putuje više, pa zaboravio da dođe na žurku. Kad je Vitni uzela čašu i sasula po litre vode mjesto vina ma samo šta je srce nije izdalo. Kaže nije vodu pila od tjelesnog u školi. Teško sranje nastalo da vam pravo velim, svi nervozni. Evo vidim sad nose arkanđeli proglas da je Isus zeznio datum. Zbunilo ga ovo šta katolici i pravoslavci slave maltene isti tjedan. Ne može da dođe jednima pa će drugi da se naljute. Kaže da će noćas da vodu pretvori u Šardonej mjesto Graševinu pa da nam nadoknadi za sinoć. Ajde neka, fino od njega.

Valjda neće opet da bude lutrija, majku mu, uživo bi još par godina prije nego Mirjana doputuje.

Ćao drugovi!

Ljudi moji teško mi je ovo palo. Evo skoro 20 dana da vam se nisam javio. Ma nije do mene odma da znate, sa mnom sve dobro. Mrtav da mrtviji ne mogu bit.

Nego znate šta je bilo? Štrajkali ti vražji lađari na Stiksu. U pičku materinu jedno dvjesto hiljada ljudi čeka da pređu ovamo kad ma kakvi, ovi neće da voze. Znate, pre jedno par mjeseci došao nam tu u Pakao onaj Stiv Džobs. Pošto je prije jedno 30 godina prodo dušu Đavlu sad mu došlo da je otkupi nazad. Onako mršav ne može on u Paklu, znate to je onako ko u zatvoru, jebiga.

I tako on reče Đavlu da je brate sramota da se još uvijek tako prelazi na onaj svijet. Kaže te lađe spore, pa to se nije mijenjalo ko zna koliko hiljada godina, pa nije u redu da ljudi besplatno putuju, treba da plate. Kaže napravit će on jedan kompjuterčić, onako fino ko u dućanu, prođeš kroz njega i odma se zna kud će da te smjeste. A može da sredi da kompjuterčić baci koju dušu više put Pakla, pa da mu ovaj vrati dušu.

Kad je to čuo sveti Petar maltene poludio jebote. Dođe li kompjuter ne treba više neko da otvara vrata. Poplašio se da će da ostane bez posla, javio dole ovima na Stiksu i oni počeli da štrajkaju. Evo ima tri nedjelje niko nije doputovao. Ma da sam barem znao da se neće moći da putuje javio bi vam ja pa da se lijepo provedete. Mogli ste da radite šta oćete, da se bacate sa zgrade, skačete bez padobrana, ukažete na korupciju ma šta god bilo. Šteta jebiga. Ali šta ćeš, glavno da se sad to rješilo.

Inače, pošto nije bilo novih dolazaka vamo u Paklu nam nanovo otvorilo birtiju. Ma da ste vidjeli tog veselja! Ne smijem sve da pričam, ali samo da kažem da su se Ejmi i Vitni potukle sa Evom oko Adama. To je bilo stvarno strašno. Ejmi ima oko 20 kila, ta ne jede nego ako nađe maslinu u piću al bogami može da odalami. Vitni se taman nešto igrala sa Napoleonovom sabljom i krenula da sasječe Evu na komadiće, al vidio onda Đavo da je đavo odnio šalu i naredio fajrunt.
Kaže jadan da ne može da vjeruje da postoje takve dvije na svijetu. Već je predao papire da se otvori deseti krug pakla pa će tamo da se puštaju želje i pozdravi sa Narodnog radija. One stale da se kese, al kad je Vitni čula da treba da sluša ”Rodio se sin” 50 puta dnevno obećala da neće više da pije. Ejmi kaže da nju zaboli đigerica, ako ima rakije može ona i u petnaesti krug.

Ma neka, jadan Pol Pot ionako tamo čamči sam samcat već 15 godina.

Eto na, taman dok pišem ovo stigo neki luđak iz Francuske. U jebote ode ravno u deveti krug nije se ni javio nikom, fino je nešto zasro tamo kod vas izgleda.

Idem da se informiram.

Pozdrav drugovi!

E jebiga sad. Nisam ja nešto praznovjeran al otkad sam krenuo ovdje da vam pišem stižu novi stanari maltene svaki dan. Sve se nešto mislim da nije to zbog mene, ma odmah mi i bilo mi čudno što je Đavo na prvu odobrio da vam se tu javljam. Eh, đavo će ga znati…

Evo baš nekidan stigla Helga. Odmah smo je uposlili da čita vijesti, ma milina je slušat. Eno Šušak i Tito zaspali ko bebice, baš fina tišina kad se ova dva ne karaju. Piso sam vam već da je ta ekipica kažnjena jer su opet htjeli da bježe u Raj. Šušak ima da poludi, Tito svaku veče gleda ”Bitku na Neretvi” i viče Hitleru kad Nijemac pogine. Neće to na dobro.

Inače, pravo dosadan tjedan bio vamo. Stižu stanari ali otkad su nam zatvorili kafanu svi u neku depresiju upali. Baš u ponedjeljak Elizabet Tejlor radila žurku za rođendan, al džaba kad nema rakijice. Ma da smo čašu razbili. Jedino smiješno bilo što smo igrali tvister, dopalo Elvisa i Čerčila da dignu noge u zrak. Eno ih još sjede tamo, neće niko da im da ruku da se podignu. Ma fijasko, kažem vam. Ako je ko planirao putovat ovih dana, nikako ne preporučam dok se situacija ne sredi. Ozbiljno kažem, nemojte da brzo vozite, manite alkohol i tablete, čuvajte dede i bake jer ovo nije za ljude. Da Hitler nema onog Alzhajmera svisnuli bi od dosade. Ovako mu Staljin dođe da hoće da potpiše kapitulaciju pa mu onda kažemo da je mrtav. Tako 15 puta dnevno. Mnogo smiješno.

O Raju da i ne govorim, sad ova prokleta korizma eno ih mole od jutra do sutra. Mi ovdje navijemo Roling Stonse kad eto ti 2 arkanđela kucaju da se stišamo. Majka Tereza ih ustrojila sve, napravili živu krunicu od Isusovog oblaka do oblaka Ivana Pavla, preko 100 milijuna ljudi kleče i kmecaju, a ni ne znaju da dobri Bogo ni ne gleda. Eno ga šalje kišu i gromove tamo negde u Africi.

Nema tu ljudi moji mnogo da se piše. Evo da nije nekidan Kim Jong-il napravio scenu kad je čuo da onaj mulac mijenja oružje za hranu ne bi bilo ama baš ništa. A to je stvarno bilo veselo. Ma kosu će da iščupa od muke, eno moli Lucifera da pošalje kakvu munju da sredi malog al džaba, čini se da će jadni ljudi da jedu mjesto da rade bombu. Nečuveno, Tito ne može sebi da dođe!

Eh, da ne zaboravim. Obećo sam Eni da ću da vam prenesem poruku za Miu. Jadna žena nema gde da spava, čamči tu na hodniku ko ciganče. Dajte molim vas skoknite tamo do nje, recite joj da Ena kaže da ode do Dikana, ima tamo ispred vrata jedna vaza, ispod vaze zlatni tanjir, u tanjiru dijamant, pa neka proda i uzme si kakav stančić. A može i kod nje da dođe, ima mjesta na oblaku kaže, a i mnogo joj dosadno otkad je ona Lambaša sredila sa Luciferom da ne može više da gleda šta joj je sa malom.

Eto na, vidim general Korade se budi tamo. Mnogo je mrzovoljan kad spava popodne, biće belaja.

Pozdrav drugovi!

Sad će da ispadne malo glupo što sam se žalio kako je dosadno vamo gore, al evo da se ne ureknem, još je brate dosadno samo nek stižu ljudi.

Mora da svi već znate, nema par dana stigao nam je i Mosor. Krasan čovjek i odličan drug! Niko nema lošu riječ za njega i Đavo i Bog nisu puno raspravljali – odmah mu dali ključeve oblaka u Raju. Al šta ćeš vidjet, umjesto da bude sretan njemu to došlo ko po kazni. Mnogo mu dosadno, kaže. Po cijele dane sluša majku Terezu kako moli krunicu, priča o sestrinim unucima i kukičanju. Ima čovjek da na mozak oboli! Eno ga već dva dana moljaka da ga makar i Čistilište hitnu al džaba, nikome se nije zamjerio.

Meni ga mnogo žao pa se sve nešto mislim da nagovorim Vitni i Ejmi da ga malo prodrmaju tamo. Al šta ćeš, nakon zadnjeg incidenta zatvorilo nam kafanu, a bez rakijice te dvije lude ni žive ni mrtve. Ne znam šta će da bude, ali kako čujem Tuđman, Šušak i Milošević išli kod đavla da se mijenjaju – njih tri iz pakla u raj, a nama ovdje da pošalju Mosora. Ne znam šta će da bude, ali navodno Bog neće pa sve da ga mole. E, kad sam već kod ovih veseljaka imam da vam ispričam jednu pričicu.

Prošli tjedan Tuđman, Šušak, Milošević, Goebbels, Staljin i Atila Bič Božji već peti put ove godine htjeli da pobjegnu u raj. Složili su krasan plan ovaj put, mora se priznat. Goebbels i Staljin uvjerili ove iz Pakla da treba da oni vladaju ovima u Raju, Tuđman, Šušak i Milošević skovali plan da naprave Veliki Pakao, a Atila skupio vojsku za napad. Sve to fino išlo al posvađale se ove naše tri budale ko će da stanuje s Teslom na oblaku i propade priča. Eno ih još se svađaju. Veselo!

A mnogo se Lucifer naljutio moram vam reći. Sve se nešto šuška da će da naprave novi krug pakla za Šuška. A neće ni ostali bolje da prođu, navodno će Tuđman da piše na ćirilici, Šušak da spava u krilu Titu, Milošević bi trebao da gleda Sedlarove filmove, Goebbels da čita Tuđmanove pjesme, Staljin će da čita o holokaustu, a Atilu će da prozovu Kič Božji. Tito i Račan da se iskidaju od smijeha.

A i meni sve nešto milo oko srca moram vam priznat, sve mi se čini da bi mogo i Mladić brzo da stigne pa će još jače da se karaju ovi naši. Al ne zovi belaja, neću da se ureknem.