U prvom dijelu ovog članka upoznali smo dva Nizozemca koja su otela dijete da bi sudjelovali u utrci i australskog klizača koji je olimpijsku medalju odlučio osvojiti kližući najsporije. A sad idemo na one stvarno sulude priče.
3. Čovjek koji je morao otrčati maraton da bi stigao na vrijeme otrčati maraton
Maratonception. Tako bi se ukratko mogla opisati priča o Kipchogeu Keinu, kenijskom atletičaru koji je na Olimpijske igre u Mexico Cityju (1968.) stigao nakon što je toliko smršavio da ga je ljetni povjetarac sa zapadne obale Afrike digao u zrak i prebacio na drugu stranu Atlanskog oceana.
Vjerovali ili ne, postojalo je vrijeme kad su utrke na duge pruge osvajali trkači toliko bijeli da je jednog Bare pokušao ušmrkati. Bez zezancije, lista osvajača olimpijskih medalja na 1,500 metara vrvi Richardima, Johnovima i Sebastianima. Tek u devedesetima disciplinom počinju dominirati afrički trkači, a prvi od njih bio je Keino.
Čim je stigao u Mexico City organizatori su ga poslali na liječnički pregled. Vjerojatno da provjere hoće li preživjeti gubitak par tisuća kalorija tokom maratona. Nakon kratkog pregleda doktori su Keina obavijestili da ima bubrežni kamenac i da bi možda malo mogao UMRIJETI ako otrči bilo kakvu utrku.
Kenijca ovo liječničko upozorenje i nije baš uznemirilo te ipak odlučuje otrčati utrku na 10,000 metara. Nismo nikad imali bubrežni kamenac, ali kad je jedan od prvih googleovih rezultata na upit ”gallstones pain” ovaj: ”like giving birth to Edward Scissorhands, rekli bismo da je prilično loše.
Usprkos boli Keino je bio vodeći par krugova prije kraja utkre, a onda je mali Edward Škaroruki u njegovim bubrezima stvarno počeo ludovati pa se srušio na tlo i otpuzao sa strane da baš ne umre na stazi. Tada se vjerojatno sjetio svoje obitelji i sramote koju bi doživjeli kad na seoskom vijeću budu prepričavali kako je tko izgubio najmilije.
”Mog Bwanga pojeo lav. Moju Zujingu odnijela hijena. Mog Kipchogea ubio kamenac?” Nema šanse” pomislio je Keino, ustao se i dovršio utrku.
I baš dok je ležeći iza cilja mislio da ne postoji veća bol na svijetu, do njega dolazi sudac i kaže da je diskvalificiran jer je u jednom trenutku skrenuo sa staze.
Četiri dana nakon ove utrke Keinovo stanje još je gore, ali taj dan nije imao što raditi pa odluči otrčati utrku na 5,000 metara s koje odlazi razočaran sa samo srebrnom olimpijskom medaljom. Već ovo je dovoljno da Keinov podvig proglasimo najhrabrijim-mačo-badass-junačkim potezom u povijesti Olimpijskih igara. Nama, ali ne i Keinu.
Nakon utrke na 5,000 metara polumrtvog su ga odveli u bolnicu gdje se jednog jutra budi i na radiju čuje da se taj dan održava utrka na 1,500 metara. ”Tisuću i petsto metara? Pa toliko mi u Keniji treba do dućana” pomisli Neipchoge, ustaje iz bolničkog kreveta i on i njegov kamenac kreću otrčati još jednu utrku. Autobusom.
Ne treba posebno ni naglašavati, nakon 30 metara sreća se opet Keinu piša u usta i autobus zapinje u najvećoj prometnoj gužvi u povijesti Mexico Cityja. Do stadiona je ostalo još otprilike kilometar i pol i Keino donosi najlakšu odluku te godine – otrčat će mini-maraton da stigne na vrijeme otrčati mini-maraton. Na stadion stiže 20 minuta prije početka utrke vjerojatno sretan što se ima vremena i zagrijati.
U istoj utrci trčao je veliki favorit i osvajač zlatne medalje prije 4 godine – Jim Ryun koji je, spomenimo i to, na stadion stigao automobilom i bez bubrežnih kamenaca. Keino ga na stazi uništava i pobjeđuje sa 20 metara prednosti ostvarujući tako najdominantniju pobjedu u povijesti Igara. Sjetite se ove priče sljedeći put kad vam dođe slabo jer ste parkirali auto iza zgrade pa morate prošetati 30 metara.
2. Emil Zatopek osvaja maraton jer je poželio nešto pitati čovjeka koji je bio vodeći
Prije svega, ovo je Emil Zatopek usred maratona:
Očito je da, osim znojnih žlijezda, čovjek ne posjeduje ni trkačku tehniku. Što vas i ne treba čuditi jer je ovaj Čeh započeo svoju atletsku karijeru na natjecanju kojeg je organizirala tvornica cipela u kojoj je radio. S njegovom čudnom tehnikom trčanja možda malčice ima veze činjenica što je čitav dan radio i zatim po noći trčao maratone u radničkim čizmama, najčešće po 30-ak centimetara dubokom snijegu i sa svjetiljkom u rukama.
Zatapek nije bio prirodni talent za trčanje, ali bio je uporan. Na Olimpijadi 1948. godine osvojio je broncu na 10,000 metara, a za Olimpijske igre 1952. u Helsinkiju odlučio je otrčati i maraton. Bez da uopće zna što je maraton i koja su pravila. Vjerovali ili ne, nije bio među favoritima.
Ali, od samog početka utrke konstantno je pratio vodećeg Jima Petersa. Kasnije je priznao da je čuo kako je Peters dobar trkač te ga je samo pokušavao uhvatiti da ga pita je li tempo kojim trenutno trči ok ili treba ubrzati! Peters, staro đubre, mu je sarkastično odgovorio da je ”malo prespor”, a Zatopek, naivna budala, to shvaća doslovno, prestiže Petersa i osvaja utrku.
No, ovo ni približno nije najzanimljiviji dio priče. Spomenuli smo već da Zatopek nikad nije trčao maraton niti je znao pravila? Tako se ovaj naivni Čeh čudom čudio što je svakih nekoliko stotina metara prolazio kraj štandova s hranom i pićem.
”Bilo mi je čudno što svi trkači uzimaju osvježenja sa stolova. Ja nisam imao novca kod sebe i mislio sam da kasnije moramo platiti sve što uzmemo” izjavio godinama nakon utrke Zatopek. Više od 30 kilometara ovaj luđak trčao je bez da je popio kap vode!
Dehidriran i preplašen da nakon utrke ide u zatvor jer nema s čim platiti onu čašu vode što je slučajno dotakao na 25. kilometru utrke, Zatopek obara tadašnji svjetski rekord, nakon toga ostvaruje zavidnu karijeru i ulazi u povijest kao jedan od najvećih trkača u povijesti. Dobiva i nadimak ”Češka lokomotiva”, vjerojatno jer je na cilj stizao brzo, ali uz konstantnu mogućnost brze smrti.
1. Južnokoreanac Im Dong-Hyun osvaja olimpijsko zlato u streličarstvu. Pardon, slijepi Im Dong-Hyun osvaja olimpijsko zlato u streličarstvu
Kad je Im Dong Hyun 2012. godine u Londonu oborio svjetski rekord u streličarstvu nitko se nije previše uzbuđivao. I prošli svjetski rekord bio je njegov, tako da je ovih 699 od mogućih 720 bodova bilo nevjerojatno, ali očekivano. A onda su mainstream mediji saznali da je Dong-Hyun slijep.
Dobro, ne baš sasvim slijep. Vid mu je 20/200 što bi značilo da treba biti 10 puta bliži nekom objektu da ga vidi onako kako ga ti vidiš. Eto, čini se da Dong-Hyun ima nešto zajedničko s većinom tvojih djevojaka.
Ok, znamo da sad već sumnjate da vas lažemo, ali za ovo postignuće čak postoji znanstveno objašnjenje (što ga ne čini ništa manje nevjerojatnim). Hyunov uspjeh temelji se na nečem što se na engleskom zove muscle memory. Ukratko, radi se o tome da uz dovoljno vježbe vaši pokreti postaju toliko automatizirani da ste sposobni nebrojeno puta zaredom ponoviti istu radnju na praktički identičan način. Primjerice, kad Hyunov mozak tijelu pošalje signal ”gađaj metu”, njegovi mišići svaki put će ruke dovesti u gotovo identičan položaj. Trik je u tome da se meta uvijek gađa s iste udaljenosti. Na 50 metara Hyunovi mišići ruke postavljaju u jedan položaj, na 150 u drugi itd. Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Ako ste Južnokorejski nadčovjek/kiborg sposoban u svakom trenutku podignuti ruke na u milimetar zadan položaj.
Hyungu je pomogla i činjenica da je u Južnoj Koreji ljudima iz nekog razloga stalo do streličarstva pa mu je njihov Olimpijski odbor omogućio izgradnju savršene replike arene za gađanje kakva je bila u Londonu. Navodno su išli toliko daleko da su unajmili hrvatske meteorologe da im predviđaju vrijeme samo da nitko ne bude siguran hoće li taj dan biti sunce ili kiša.
Članak besramno ukraden sa stranice: Cracked.com
0 comments