Za vrijeme radova na kući nitko od prolaznika nije komentirao niti davao prijedloge

Da su hrvatski sudovi kojim slučajem na burzi, nakon slučaja gradnje kuće bez ijedne tužbe, sasvim sigurno bi propali.

KARLOBAG- Povratnik iz Australije, 63-godišnji Marinko Brzovich, zvan Bačva, priznao nam je da se, nakon dugih godina izgnanstva, iznenadio promjenom temperamenta hrvatskog življa. Naime, pripremajući svoju upravo  sagrađenu vikendicu za turističku sezonu, Marinko je ostao zatečen rezigniranošću lokalnog stanovništva prema građevinskim radovima. “Bio sam dijete kada sam bio u Jugoslavija. Svi komentiraju što neko radi. U Australija isto tako. Sada ovdje nitko komentirati radove” – govori nam Marinko na nazovi hrvatskom, s kojim se, kako priznaje, ne snalazi najbolje unatoč uokvirenoj Tuđmanovoj slici u konobi.

-“A moj Jure, kakvo je ovo vrime došlo. Dignu sve dozvole pa ih nemoš ni pošteno tužit” – “Ma nemoj mi ništa govorit. Nije majmun ni centa na moju zemlju priša pa da ga tužin. Neugodno mi odvjetnika u oči pogledat.” 

Nakon što smo Marinka upoznali s padežima, ispostavilo se kako nam se pred nosom odvija prilično zanimljiva priča. Naime, tokom cijelog dana nitko od prolaznika nije se našao pozvan da Marinkovo zidanje zida prokomentira ili barem nešto predloži. Iako Marinko to ne zna, ovo je jedinstven slučaj. Poznato je da se Hrvati najbolje razumiju u apsolutno sve. Većina susjeda nedavno je na lokalnom okupljalištu komentirala rad CERN-ovog hadronskog sudarača, činilo se da hvataju formu za ljeto i tim više čudi izostanak tradicionalnih komentara susjeda na što god radili:. “Ma ja bi ti taj zid još malo diga”, “Moga si ovde posadit kakvu lozu pa kad se digne da imaš ladovine”, “Ma šta će ti građevinska dozvola, to je za kretene” samo su neke od rečenica koje svaki Hrvat barem jednom godišnje izgovori.

Zadovoljni novom senzacionalnom pričom, sklonili smo se u hladovinu i otpili koji gutljaj pive. Kako to obično biva, prava senzacija tek nas je očekivala. Nije prošlo mnogo do nas je došao Marinkov susjed Borko.
Kaže: „Jeste vidjeli kakav krasan zidić je sazidao?“ Naše donje čeljusti još uvijek se nalaze negdje u ispod klupice na kojoj smo sjedili. Susjed ne samo da nije komentirao nego je i zadovoljan građevinskim radovima!? Pulitzeru dragi, dugo smo te čekali!
„Nemojte me krivo shvatiti. Ljubomoran san ja ka đava! Ali šta ću? Izvadija je sve dozvole, nije priša milimetar priko moga, ma čak nije ni bučia dok je kućni red. Nisan ni ja moga virovat, ali evo pitajte mi žene. Nisan čak ni njemu reka da je odličan zid pa posli ženi govoria kako ništa ne valja. Jel tako Zorka?“
„A je, Borko. Tako ti je to kad dođeš iz bila svita. Moj sinko, kakav zid, ka da ga je iz Australije donija!“- viče nam Zorka s upravo bespravno dovršenog kata njihove obiteljske kuće.

Razveseli nas klikom:

0 comments