Za većinu ljudi diktatori su šašave ličnosti o kojima je zabavno čitati. Ha-ha, ovaj afrički luđak planirao je osvojiti Britaniju, onaj idiot napravio je umjetnu rijeku u pustinji… No, vjerujemo da ljudima koji su uistinu imali kontakt s tim šašavcima baš i nije bilo do smijeha. Većini. Za ovu petoricu, vjerovali ili ne, vrijedi obrnuto. Kad su se susreli s njima – najvećim svjetskim diktatorima uopće nije bilo do smijeha.
5. Ludvik Svoboda, 73-godišnji starac s mudima 18-godišnjeg idiota
Ne tako davne 1968. godine generalni sekretar SSSR-a Leonid Brežnjev bezbrižno je u svom uredu odlučivao koliko će ljudi taj dan skratiti za glavu kad je ničim izazvan pred njega stao Ludvik Svoboda, 73-godišnji predsjednik tadašnje Čehoslovačke. Vi djevci koji znate nekog vraga o povijesti znate i da je 1968. godine titula ”predsjednik Čehoslovačke” bila simbolična pozicija bez ikakve stvarne moći, nešto kao ”predsjednik Hrvatske” 2014. godine, samo uz malo manje krađe.
Bilo kako bilo, 73-godišnji Svoboda pronašao je muda (vjerojatno negdje ispod koljena) i mrtav-hladan Brežnjevu poručio kako zahtjeva oslobađanje 26 političkih zatvorenika iz Čehoslovačke. Reakciju Brežnjeva malo je teško opisati riječima
No, nakon par minuta nije mu više bilo do smijeha. Sedamdesettrogodišnji Svoboda dokazuje da mu je majka bila u pravu kad mu je dala ime LUDvik, vadi pištolj, prislanja ga na vlastito čelo i izgovara jednu od naj-badass rečenica ikad: ”Slušaj krelac. Ako si prosviram mozak, moja krv bit će na tvojim rukama. Nitko živ ti neće vjerovati da sam se sam ubio. I usput, Leonid, ha-ha, ali su sva nepederska imena bila zauzeta?”
Ostavljamo mogućnost da su prva i zadnja rečenica dodane kasnije.
Iako Kratki vodič za lude diktatore sugerira da se ljudima koji sami prislone pištolj na čelo lijepo zahvali na tome što obavljaju tvoj posao, Brežnjev je dobro znao da je ludi Ludvik u pravu. Čehoslovačka se iz nekog razloga u to vrijeme dičila reformama koje su od komunizma trebale napraviti malo više moderan i malo manje ubit-ću-te-ako-ne-misliš-kako-ti-ja-kažem režim. Budući da je ruski komunizam još uvijek bio u svojoj malčice opresivnoj fazi, Brežnjev je na Čehoslovačku poslao četu od 500,000 vojnika koji su zapalili koje selo, grad, svejedno, i zarobili 26 istaknutih političara. Nakon zarobljavanja prisilili su ih da potpišu poznati Moskovski protokol, što je bio lijep izraz za ”Povlačimo sve što smo napravili samo nas nemojte nataknuti na kolac” protokol.
Ostatak svijeta bio je dobro upoznat s trzavicama između dvaju zemalja i Brežnjev je pretpostavio da bi netko možda mogao posumnjati da su učinili nešto loše ako se Svoboda iz posjeta SSSR-u kući vrati s rupom u čelu. Ruski vođa i čovjek koji mu se suprotstavio s rupom na čelu. Da, da, svijet bi imao razumijevanja.
Nakon ovog poteza Svobode, Brežnjevu više nije bilo do smijeha i svih 26 čehoslovačkih političara za par sati bilo je na slobodi. Legenda kaže da su odmah nakon oslobađanja u svakog od njih ulili po pola litre votke da opet postanu ljudska bića. Ovo nije šala.
4. Žena s mudima većim od tvojih
Vjerovali ili ne, iranski vjerski vođe sedamdesetih nisu imali baš visoko mišljenje o ženama. Jedan od takvih bio je i zloglasni ajatolah Homeini, iranski vjerski vođa koji je ostvario neostvarene želje hrvatskih vjerskih vođa i službeno došao na vlast.
Naravno, odmah se pozabavio bitnim stvarima i proglasio žene preglupima za bilo kakvu javnu djelatnost i snizio prag za legalnu udaju na 13 godina. To su ipak bile sedamdesete pa je popustio modernim pritiscima i dopustio im da se ljudska prava odnose i na njih, ali nije dopustio i da se ovo dopuštenje zapravo poštuje. Dakle, nešto kao položaj žena u današnjoj Dalmatinskoj zagori.
Iranske žene, između ostalog, morale su nositi čador (u doslovnom prijevodu – šator, dakle, Elizabeta Gojan ne bi imala problema s dress codeom u Iranu), tradicionalnu iransku nošnju koja ženama dopušta da vide (odluka iz 1926. godine donesena uz opravdan otpor konzervativnih krugova), ali ne i da se vidi njih.
U to vrijeme u Iranu je (pre)živjela i Oriana Fallaci, novinarka podrijetlom iz Italije koja je iz samo njoj poznatih razloga odlučila intervjuirati ajatolaha Homeinija. Da ne mislite da lažemo, evo snimke:
Nakon kraćeg šoka zbog činjenice da su žene toliko uznapredovale da su razvile govor sličan pravim ljudima, Homeini se pribrao i pristao na intervju. Naravno, jedini uvjet je bio da Oriana odijene čador. Ona je to i učinila, ali tokom čitavog intervjua bilo je jasno da nije baš sretna zbog te činjenice. Naposljetku je to (ili muha na zidu, ili utrnuće noge ili bilo što drugo što iznervira lude diktatore) toliko razljutilo Homeinija da je Oriani rekao: ”Hej, niže biće, ako ne voliš islamske halje ne moraš ih nositi. Čador je ionako za dobre i poštene muslimanske žene”.
Fallacijeva, nije poznato u kojem danu PMS-a, na ovo odgovara: ”Baš lijepo od Vas gospodine. Kad već tako zborite skinut ću ovaj glupi srednjevjekovni oklop” i kida čador ispred Homeinija. Povijesni izvori ne govore ništa o tome je li ispod čadora Oriana nosila Madonnin željezni grudnjak koji ispaljuje vatromet ili je bila skroz gola pa ćemo pretpostaviti da je nosila grudnjak.
Sad ide understatement godine: Homeini je zbog ovo čina bio ljut. Istog trena napustio je intervju i nitko ga nije vidio sljedećih 48 sati.
E sad ide zanimljivi dio priče. Nakon što su mu dva dana vraćali šokiranu bradu u normalan položaj, Homeini je ponovno došao pred, začudo, još uvijek živu Orianu. Malo prije sastanka ajatolahov sin posjetio je Fellacijevu i upozorio je da nikad više ne spominje incident s čadorom. Vidi se koliko je znao o ženama. U prvoj sekundi nakon ulaska Homeinija u sobu Oriana je rekla nešto poput: ”Ajatolaše, hoćemo li više početi uvoziti toaletni papir u zemlju. Ponestaje mi čadora”. I to je bio trenutak kada je sve na svijetu prestalo imati smisla.
Homeini pogleda Orianu, osjeti nekontrolirane grčeve na području lica i ispusti neartikulirani zvuk koji su najveći iranski umovi tog vremena kasnije identificirali kao – smijeh. Prema njegovu sinu, bio je to prvi i jedini put da se Homeini nasmijao.
U sljedećem nastavku čitajte o čovjeku koji je rasplakao Mussolinija, dječaku koji je izrugao Sadama. Na javnoj televiziji. I našem gore listu koji je staljinizirao Staljina.
Izvor: Cracked.com.
Ako vam se svidio, lajkajte našu Facebook stranicu. Učinite to ako i nije.
0 comments