Olimp_jada

I dok prosječni desetgodišnji Kinez na vitrini ispod slike Mao Ce Tunga već ima dvije zlatne olimpijske medalje, ti se još mučiš s oblačenjem majice na pravu stranu, o uparivanju čarapa da ne govorimo. Evo par sportova u kojima se možda možeš naći.

U godini kada svijet odaje počast vrhunskim sportašima, borci za pravdu iz rovova ravnopravnosti kakvi jesmo, mi ćemo počast odati i onima s druge strane skale.

Olimp_jada je imaginarno natjecanje nas motoričkih degenerika, u kojima se u svojim glavama natječemo protiv imaginarnih suparnika savladavajući prepreke koje za druge to nisu, sve kako bi ublažili opekline uzrokovane brukom nakon trapave radnje. Ovo je tekst za sve nas skrivenih iza crvenih obraza, sposobnih spotaknuti se o vlas kose i razbiti si arkadu koljenom vozeći bicikl.

Pregled sportova:

Hvatanje

Bilo da se radi o bačenim ključevima, upaljaču ili ne daj bože lopti, meštru ovog sporta redovito prolazi kroz ruke uz awkward nekontrolirani high five selfie. Da mi netko iz blizine pogurne u ruke Čobankovića obloženog zlatom, ja bih ga promašio njegovoj gravitaciji unatoč, pa sve i da nosim kostim od vratine Lady Gage kako bi privlačnost bila uzajamna. Šampiona ovog sporta prepoznat ćete na gala priredbama po pljesku rukama iznad i iza glave, pljeskanjem zapešće o zapešće ili dlanom o glavu.

Spoticanje

Iako se čini jednostavan sport za savladati, iznenadili biste se koliko je ljudi u njemu neuspješno. No na moju nemjerljivu sreću, glasim kao ponajveći talent svoje generacije! Predviđali su mi velike stvari – npr. da ću se uspjeti spotaknuti u ležećem položaju, ili da ću se spotaknuti o svoj nos, ili čak da bih se mogao spotaknuti u beztežinskom stanju! Zasad držim rekord o spoticanju o sloj boje na zebri u jednom danu (čak dvaput – isto mjesto, čru stori). Iako još mlad i daleko od svog vrhunca već sada služim kao mentor i inspiracija nadolazećim generacijama talenata ovog nepravedno zapostavljenog sporta.

(S)udaranje

Podjednako sam talentiran i u ovom višedisciplinskom borilačkom sportu od kojih bih izdvojio ful kontakt disciplinu ‘Laktom o štok vrata’ u kojoj držim skor 2 traume, 1 Klaićeva i džem od šljiva; zatim grappling disciplinu ‘Remenskom omčom za kvaku’ u kojoj s ponosom ističem da me još ni jedan suparnik nije nadhrvao; disciplinu ‘Potkoljenicom u malo prije otvorenu ladicu’ zahvaljujući kojoj održavam kakav-takav kontakt sa Gospodinom; te meni najdražu disciplinu ‘Malim nožnim prstom o nogu stola’ u kojoj mi je najveći uspjeh što sam toliko zatucao prst da je dospio za nositelja izborne liste HČSP-a.

Oblačenje

Ovaj sport, baš poput golfa ili automobilizma, nije za svakoga jer zahtjeva posebnu i teško dobavljivu opremu kao npr. jakne ili košulje s jednim rukavom što nestane kad navučete drugi; hlača sa samozatvarajućim nogavicama koje se pri oblačenju proizvoljno zašivaju pri krajevima tako da vam noge zapinju pri tom nevidljivom šavu sve dok ne protresete nogavice točno speciziranim intenzitetom i oslobodite prolaz za noge; te bokserica sa samoproširujućim nogavicama što bi ga značilo da dok vi balansirate na jednoj nozi gađavši drugom praznu nogavicu, ta nogavica se suzuje dok se druga, već zauzeta, širi brzinom i u širinu proračunske rupe, tako da ultimativno nju pogađate nakon čega zbog tako obučenih bokserica izgledate kao da ste navukli minjak. U tom sportu sam drugi minjak Hrvatske iza Jelene Rozge.

‘Udovima ritam, za ritam ne pitam’ ples

Ovaj sport najčešće se odigrava od očiju skrivenih u vlastitoj sobi, leđima okrenuti vratima plešući na uspješnice (?) Maje Šuput dok vam majka nečujno poput poreznog inspektora ulazi u sobu, a vi gracioznih pokreta kao u kombinacije epileptičnog napadaja i moždanog udara. Nakon obostranog šoka, istog trenutka zaželite rađe da vas je ulovila masturbirajući na poster Josipa Katalenića što vam je skriveno zalijepljen s unutarnje strane ormarskih vrata. No ako ste lišeni srama, izvedite ‘Blanku Vlašić’ tj. pokažite svoje plesne pokrete u javnosti i osigurajte si status legende s one strane razuma.