Deset novinara francuskog satiričnog tjednika Charlie Hebdo i dvoje policajaca ubijeno je u srijedu u terorističkom napadu militantnih islamista. Dvanaest osoba ubijenih zbog karikatura, a ova brojka neće biti konačna.
Izraziti sućut obiteljima ljudi koji su za slobodu govora dali svoje živote, najmanja je stvar koju svatko od nas može napraviti. Osuditi napad, sav civilizirani svijet u ovom će biti jednoglasan. Neki će, doduše, napad islamista ovlaš racionalizirati rečenicom koju samo idiot može smatrati argumentom: „što su tražili to su i dobili“. Na taj će način, zakinuti kakvi jesu, pokazati da nisu ništa bolji od čovjeka za obaračem.
Novinari Charlie Hebdoa nisu tražili da budu mučki ubijeni. Oni su, zajedno s mnoštvom drugih hrabrih ljudi kroz povijest, poginuli stvarajući društvo u kojem je dozvoljeno misliti drugačije. Poginuli su boreći se za poštivanje njihove vlastite svetinje – slobode govora.
Ali, reći će neki, ako oni ne poštuju tuđu svetinju ismijavajući vjerske običaje, zašto bi drugi morali poštovati njihovu?
Ne moraju. I zbog toga ih nitko neće ubiti.
Ne tako davno i u zapadnom svijetu ubijani su ljudi i spaljivane knjige jer ih je netko označio pogrešnima. Biste li željeli živjeti u takvom društvu?
Zbog hrabrih ljudi kao što su novinari Charlie Hebdoa danas to ne morate.
I zato je naša jedina uistinu sveta dužnost da njihovoj žrtvi poštovanje odamo ne hladnom porukom sućuti ili osudom terorizma, već nastavkom borbe i nadilaskom kukavičkog komformizma.
Pred nasilnicima nema popuštanja.
Nemaju toliko metaka da ubiju slobodu.
Marin KATUŠIĆ
0 comments