FILM: Nakon što si završio školu roditelji te šalju tri mjeseca kod bake i djeda u pitoreskni američki gradić na jezeru. No, tvoja 18 godina vrela krv ne miri se sa tim. Zadnju večer pred polazak sa frendovima iz kvarta potajice piješ pivu, pušiš cigare i pričaš o ženskima iz srednje. Kuješ plan kako ćeš već nakon tri dana boravka kod djeda pobjeći i pridružiti se ekipi u ludoj ljetnoj avanturi.
Došavši kod bake ponašaš se bahato, nezrelo, sereš što nema interneta, govoriš kako ih mrziš i zatvaraš se u sobu. Sutradan s djedom odlaziš u dućan gdje upoznaješ najbolju djevojku ikad. Djed ti govori kako vam je ona prva susjeda i kako je se treba kloniti jer joj je otac alkoholičar, a dečko zvijezda lokalnog nogometnog tima. Dakle, nasilnik. No, naravno, ti ćeš se sljedećih dana postati blizak s djevojkom, upoznati njenu ekipu i očarati ih pričama iz grada. Nakon duhih šetnji na mjesečini slijedi prvi poljubac, a s njime i prvi problemi s njenim dečkom. Jedne batine istrpiš muški, nagovaraš je da napusti oca pijanca i da ne zaslužuje završiti kao njena majka (umrla kad je ova bila mala, nije bitno kako, bitno je da je otac pijanac). Do kraja ljeta proživljavaš najbolje dane, ona bahata muškarčina s početka priče sada je nestala poput dima na vjetru. Ljeto prekratko traje, slijedi bolni rastanak sve dok ti jednog jutra ona ne zakuca na vrata tvog bogatog gradskog stana…
STVARNOST U HRVATSKOJ
Tinta na jedva dobivenoj maturalnoj svjedodžbi ti se još nije ni osušila, a već si u autobusu prema moru. Računica je jednostavna: sve je bolje od Slavonije ljeti, a na moru imaš osiguran posao u restoranu i smještaj. Trećinu dana ćeš raditi, trećinu tulumariti, a trećinu spavati.
Sa osam sati zakašnjenja stižeš na odredište žedan, gladan i bez novca. Vlasnik restorana, sumnjivi ćelavac s zlatnim lančićem težim od zločina koji se Kalmeti stavljaju na teret odvodi te u omanju pozadinsku prostoriju gdje su valjda prije živjele svinje, ali su iselile jer smrdljiva šupa nije prošla minimalne higijenske uvjete. Unutra je toliko smrdljivo da jedva čekaš da završiš sa poslom iako nemaš pojma što bi uopće u ovom tvorovom šupku iti mogao raditi.
„Evo, iman jedan pomoćni ležaj, kasnije možeš otići po njega. Tu ćeš spavati sa još osam Bosanaca kojima rješavam papire“, obavijesti te gazda. Sljedeća tri mjeseca provodiš u zadimljenoj kuhinji u kojoj je temperatura toliko velika da izlazak na podnevno srpanjsko sunce doživljavaš kao osvježenje. Ribaš podove i ribu, čistiš govna i salatu, tvoje ljeto iz snova učas se pretvorilo u totalnu kalvariju. Da si narod Jakov Sedlar bi snimio film o tebi. Koji bi, doduše, bio nepodnošljiv. Baš kao i tvoj život. Odlučuješ se na samoubojstvo, ali imaš toliko posla da jednostavno ne stižeš. Jedina žena koju u danu vidiš, ako ne računaš brkatog zaleđenog soma koji te neodoljivo podsjeća na bivšu, je ocvala pomoćna kuharica. Čak i njoj djeluješ toliko siromašno, jadno i besperspektivno da ti ni ne pokušava uvaliti svoju četrdesettrogodišnju debelu brkatu kćerku.
Jedino što te veseli je plaća koju ti, s obećanih 3500, gazda smanjuje na 2800 jer ti je, kako kaže, velikodušno smještaj na moru naplatio niti sto eura. Onaj jedan dan u ljetu što si dobio slobodno potrošio si u klubu na moru gdje si naivno okrenuo turu djevojkama čime si potrošio plaću i u dug uvalio tri generacije potomstva. Sreća tvoja da se, tako ubog, siromašan i nikakav, najvjerojatnije nećeš imati s kime razmnožavati.
Na početku to nisi mogao ni zamisliti, ali jedva čekaš da ova kalvarija duža od Kevin Costnerovih filmova završi i da se vratiš u svoju selendru gdje ćeš barem znati zašto nemaš love. Petnaest devetog za razliku od tuberkuloze, plaću ne dobivaš i kući se vraćaš siromašniji nego si na more krenuo.
0 comments