Filmovi su glavni krivac zbog kojih mrzimo svoj život. Dobro, i nisu baš, glavni krivac su više manje kronična nezaposlenost koja uzrokuje kroničan nedostatak love, a zbog nedostatka love prisiljeni smo svrhu, smisao, zabavu i žene tražiti po jeftinim birtijama, pučkim feštama i sličnim zabavama koje je napredni svijet ostavio u ropotarnici povijesti. Što bi se reklo, koliko para toliko i muzike, što i nije točno s obzirom da je bez para muzika jedino što možemo dobiti, ali dobro. U svakom slučaju, u tu cijelu jadnu priču o bivanju u Hrvatskoj uključuju se američki filmovi. I ne pomažu nimalo. Filmovi su nas naučili da je život idiličan, da su djevojke uvijek lijepe, pametne, zabavne, slobodne i tvoje, da je ekipa s faksa i iz srednje najbolja na svijetu, da je bivša uvijek ona prava i slično. I sve je to, ako pitate redatelje, istina. Osim što nije.
U sljedećem teksto donosimo kratku usporedbu događaja kakve viđamu u filmu sa sličnim događaja kakve viđamo u stvarnom životu.
Prvi spoj
FILM: Nakon luksuzne večere u otmjenom restoranu u kojem je jedini trenutak (neugodne) tišine bio kada je konobar rekao kako se vidi da ste dobar par i da se volite, slijedi lagana šetnja prema njenoj kući. Dok prolazite preko pitoreksnih njujorških ulica, lišće vam se zapliće među noge, a javna rasvjeta tu nije postavljena da bi osvjetljavala put nego da bi vašu šetnju učinila romantičnijom. On u hlačama, košulji i sakou s rukama kulerski stavljenim u džep, ona sva prpošna i nasmijana sa svojom rukom ispod njegovog lakta. „Ovo je moja kuća“, govori ona zaustavivši se ispred jednog od ulaza. „Želiš li se popeti na kavu“ – dodaje pitanje koje svatko želi čuti.
„Ne, hvala, kasno je za kavu, moram se ustati ujutro“, iznenađuje on gledatelje svjestan da je riječ o pravoj ljubavi i da prvi spoj treba ostati čist i nevin. Duge su godine pred njima.
STVARNI ŽIVOT U HRVATSKOJ
Nakon što si preko Facebooku upilao više žena nego prosječni član U ime obitelji dok skuplja potpise za jedan od milijardu referenduma, iz još neutvrđenih razloga jedna se jadnica pristala naći s tobom. Naravno, pošto ni u najluđim snovima nisi očekivao da će neka pristati na spoj, ti nemaš ni pribijene pare za isti financirati. Nekako posudiš tih dvjesto kuna nadajući se da je ona na nekoj dijeti pa da neće ništa jesti. Na tvoju nesreću, nije, iako, ruku na srce, jedna dijeta joj ne bi loše došla.
Prva postaja je lokalni restoran, poznat na glasu kao dobar i domaći, ali zapravo popularan jer je jeftin pa i socijalni slučajevi poput tebe mogu tu i tamo neku jadnicu odvesti na večeru. Nakon što ona naruči biftek ti se pravdaš „kako nisi baš gladan“ i naručuješ čašu vode sve moleći boga da ti onih dvjesto kuna, umanjenih za iznos cijene kutije cigara, kutije kondoma i tiketa uplaćenog na dojavu facebook profila “Najbolji koeficijenti 100% provjereno”, bude dovoljan za krmačin biftek i jebeni somersby.
Trideset sekundi tišine prerasta u dvije minute sve neugodnije tišine. Hvataš se za mobitel, ona isto, gledaš malo nju, malo okolo. „hmmm, mmmm, nego…“, ispuštaš neartikulirane zvukove kraj kojih glasanje svinja pred klanje zvuči kao tečni hrvatski.
„Ovaj…….. nego…………. Šta slušaš?“, večer si upravo uspio napraviti još gorom postavivši ovo grozomorno pitanje.
„Vatru“, grozna večer postaje noćna mora.
„Eeeee, super su mi oni“, lažeš kao Merzelica.
Nakon priče o muzici, do kraja večeri i jedno i drugo nižete kiks do kiksa. Ti pričaš o svojim alkoholnim putešvestijama, golovima na PES-u i kvarovima na Golfu, ona o tome kako joj je bivši dečko svinja.
Nakon večere ponudiš joj da se provozate, ona te moli da je baciš doma. Sve što ona izgovori na putu bude „možeš li malo sporije“. Sve što ti kažeš je „udri jače“ kada, na izlazu, ona zatvara vrata tvoje golf dvojke, ali se ista ne zatvore.
Sutra čuješ da se pomirila s bivšim.
Prekid veze
Film: Nakon što si je zapostavio radi brojnih obveza u odvjetničkom uredu, došlo je do svađe. Padaju teške riječi, ona odlazi nazad majci, ti joj vičeš kako se ne vraća. Prvu večer izlaziš s ekipom, napokon si solo, upadaš najboljoj ženskoj u klubu. Ženska je savršena, zabavna i zgodna, ali ima jednu manu – nije ona. Ipak je odvedeš kući, ali je onda zamoliš da ode jer je ne možeš jebati dok te gleda plišani medo kojeg si joj osvojio u lunaparku na vašem prvom spoju. Do kraja filma smišljaš kako je vratiti, skupljaš trubače, marijače, sve njene i svoje prijatelje, radiš toliko romantičnu scenu da bi i Zoran Milanović pokazao emociju. Ona se trudi ne zaplakati, zagrli te, poljubi i kaže „Da mi ovo nikad više nisi učinio, da te ne volim mrzila bih te“. Žive sretno do kraja života.
Stvarni život u Hrvatskoj
Nakon što si joj tri subote javio kako se ne možeš naći s njom, a onda sa čobanima iz kvarta otišao u lokalnu birtiju, popio cijeli frižider kojeg si onda razbio, hvatao debelu pipničarku za sisu i ujutro se probudio u obližnjem jarku, ti sada njoj uzimaš mobitel i balkanski bezobrazno čitaš poruke dok je jadnica rekla da ide na wc popraviti šminku koja joj se razmazala od suza za tobom.
„Hej, slobodna si za neko piće ovih dana?“ – čitaš u poruci koju joj je poslao jedan od onih koje ti smatraš jadnicima jer su završili fakultet i rade za tisuću eura mjesečno, ali ih zato u kladionici nema vidjeti ni za lijek.
„Sorry, imam dečka, ali hvala ti na pozivu“, razbjesni te njen odgovor. Jadnica je taman popravila šminku i sjela za stol kada se ti kreneš derati da je kurvetina jer se dopisuje s drugim muškarcima tebi iza leđa. Sirota opet roni suza toliko da bi ispod njih slobodno Vlada mogla napraviti hidrocentralu, a ti se zgražaš kako ti je to mogla napraviti.
U pauzama između dva jecaja jadnica se pokušava opravdati, ali ti se dižeš, odlaziš u birtiju s početka i cijelu večer zavodiš debelu pipničarku i govoriš kolike su žene kurve. Pijan je zoveš da joj kažešda je voliš, ali te u pola razgovora prespoji alkohol pa isti ona završava nakon što si je „nazvao kurvom kao što joj je pokojna mater bila“. Ona ti šalje da je s vama gotovo, a ti do kraja svog i njezinog života svima okolo govoriš da je kurvetina.
Posao
Film
Iako je šest i trideset ujutro, cijela obitelj je na nogama. Labrador ti skače na krevet, iza njega dvoje preslatke dječice. Supruga iz kuhinje viče da su palačinke spremne, silaziš u odijelu i samo s nogu pojedeš dva griza te kreneš na posao. Na putu do auta shvatiš da si nešto zaboravio. Vraćaš se u kući i poljubiš suprugu kraj koje top modeli izgledaju smiješno. „Ugodan dan ljubavi“ i sada tvoj dan zaista može početi. Iako radiš u uredu u centru, točno ispred ulaza u firmu slobodno je parkirno mjesto.
„Hi Dave, awesome game last night“, pozdravljaš portira, zagriženog fana Knicksa.
U uredu je već cijela ekipa, Bill šaljivđija, Matt štreber, John, Paul i opasna direktorica Kate koju ništa ne može oraspoložiti kao tvoj šarm. U kuhinji pripremaš kavu, Matt te obavještava kako ima dvije karte za Superbowl, svi se smiju, malo tko radi, a, iako je riječ o ozbiljnoj privatnoj kompaniji, razina stresa toliko je mala da imaš dojam da je riječ o hrvatskoj državnoj firmi…
Stvarni život u Hrvatskoj
Već debelo kasniš jer četrdeset pet minuta tražiš parking. Ne pomaže ni okolnost što parking mora biti besplatan pa na kraju odlučuješ parkirati na nogostup, a na šoferšajbu lijepiš oznaku da si invalid. Nažalost, nitko ti nije rekao da ni invalidi ne smiju parkirati na nogostup pa te po povratku s posla ispod brisača čega čestitka vrijedna tisuću kuna. Dakle, malo manja od tvoje plaće.
Na poslu se s kolegama pokušavaš dosjetiti kad si zadnji put vidio plaću, sanjarite o štrajku, sindikatu i jebete mater uhljebsku neradnicima iz javnog sekora iako si imao više veza za posao u općini nego što je veza imala Jennifer Anniston. Na nesreću, baš kao i sirotoj Jennifer Anniston, nijedna veza ti nije bila ona prava i zato si sada zarobljenik privatnog sektora. Šef ti je govno, ratni profiter, žena te vara s kumom, djeca su ti toliko nepristojna da kraj njih i karlovačka mladež HDZ-a izgleda kao da je ispala iz priručnika o bontonu. Kćer se provlači sa sumnjivim biznismenom kojeg se sjećaš iz škole, sin zna ime svake djelatnice kladionice od Jadrana do Đerdapa, a jedini s kim si u stalnom kontaktu je službenica banke koja te podsjeća da ti prijeti ovrha.
Naravno, sve ovo gore je pretjerano, dotjerano i potpuno izmišljeno. Ti uopće nemaš posao. Ali imaš kredit, nevjernu ženu i djecu imbecile.
Kolega sa faksa te zove na vjenčanje
Film
Nakon što se niste vidjeli od nezaboravnog springbreaka na kojem ste svi prvi put povalili svoje buduće djevojke sada se susrećete. Bivše djevojke, sada supruge, sa trbuhom većim od laži Davora Šukera ostaju kući, a vas petorica ćete za vikend zaboraviti da ste odvjetnik, liječnik, burzovni mešetar, direktor i onaj peti propuh koji naizgled nije od života napravio ništa, ali se na kraju ispostavi da od škole ima onu životnu i cijeli film se rasplete njegovim mudrim i iskrenim govorom.
Kulisa je predgrađe američke provincije, tu su mladoženjin smotani, ali mudri otac, nevjerojatno jebozovna majka koja će istog časa pokazati seksualnu privrženost prema tebi, slobodna sestra, puno alkohola, dogodovština, striptizeta, mamurluka i, naravno, nečija ljubav iz fakultetskih dana koja, eto ti ga vraže, baš raskinula brak sa zvijezdom fakultetskog tima američkog nogometa koji ju je već tada mlatio kao da je žena krajišnika, a ne najbolja pičoka na faksu.
Nezaboravni vikend pun alkohola, lijepih žena, obavezno neobaveznog seksa i sličnih stvari koje gledamo na okupljanjima u američkim filmovima svakom će glavnom liku promijeniti život i to nabolje. Naravno, svemu tome prethodi neka mini svađa koju će svojim monologom u nedjelju neposredno prije rastanka riješiti onaj peti propalica sa početka teksta, ali što je to za cjeloživotnu sreću koju će režiser vješto prikazati kadrom „godinu dana poslije“. Happy end.
Stvarni život u Hrvatskoj
Kolega sa faksa pozvao te na vjenčanje. Inače takve stvari odbijaš, ali, jebiga, dok si se opravdavao zašto nemaš zapisan njegov broj („ostali mi svi brojevi na starom mobu“) nisi se najbolje snašao i pristao si doći. Na kraju krajeva, govoriš okolo, vidjet ćeš se sa starom ekipom dok se zapravo nadaš da će biti neka zgodna rodica kakve gledaš na pirevima u američkim filmovima.
Na pir, naravno, putuješ busom. Škodu Octaviu ti otac ne da, a sa golf dvojkom koju vozaš po mjestu bojiš se i u mislima otići tri kilometra van radijusa automehaničara koji ti jebe sestru i zato daje popust iako ti misliš da je zbog toga što te cijeni jer jedini u mjestu znaš dignit Windowse. Prijatelj te kupi na mjesnom kolodvoru koji izgleda kao da ga je sama apokalipsa povratila. Parkirate ispred prijateljevog zdanja – visoke neinkartane trokatnice s prozorima samo u prizemlju i na prvom katu, te sa rupama na ostalim katovima gdje je prijateljev otac još prije rata zamislio da će jednog dana doći prozori. Ali umjesto prozora došla je Jugoslavenska narodna armija pa kuća, što si mislio da nije moguće, izgleda gore i od onog kolodvora. Ali ne gore od oca.
Kolegin otac je toliko pijan da bi dahom ošamutio i Alena Vitasovića, majka izgleda kao da je s Oliverom Mlakarom u školskoj klupi sjedila iako još nije dotakla ni pedeset, a sestra je ružna kao da je nastala iz grupnjaka Engleskinje, Škota i ličkog medvjeda. S tim da je na medvjeda, na njenu žalost, najmanje potegla.
Sada je vrijeme za susrete sa kolegama. Ti, mladoženja i još tri vjerna druga prisjećate se kako ste jedni drugima potpise u indeks davali, kupovali ispite i seminare i sličnih hrvatskih studentskih dogodovština. Ovo je samo vaš vikend i na dva dana ćete zaboraviti da ste nezaposlen, nezaposlen, nezaposlen, nezaposlen i onaj peti koji nešto radi, ali plaću dobija rjeđe nego ciganka menstruaciju.
Povratak u rodni grad
Film
Uspješan odvjetnik vraća se u rodni grad za kojeg ga vežu brojne uspomene. Brak mu je pred raspadom, žena se ne miri s njegovim brojnim obvezama, i to je razlog što putuje bez nje i djece. Susret s roditeljima i bratom, puno zagrljaja, soba iz tinejđerskih dana je onakva kakvu je s 18 godina ostavio. Slijedi piva s prijateljima na terenu gdje su odigrali najbolje utakmice, a zatim i koje piće viška u srednjoškolskom kafiću gdje sreće ljubav iz srednje škole. Naravno, stara strast se budi, a do kraja filma naučit će cijeniti ljubav i staviti je ispred novca za kojim je sve te godine letio.
Stvarni život u Hrvatskoj
Nakon 12 godina studiranja na Filozofskom napokon si se domogao diplome i nema nikakvog razloga da još stojiš u Zagrebu. Vraćaš se u rodno mjesto, otac proklinje sinjsku, međugorsku i vrpoljsku Gospu jer sada, osim što te mora uzdržavati, mora te i gledati. Majka je od tvoje sobe odavno napravila šupu za držati zimnicu. Nalaziš se s prijateljima, tješi te da ni oni više-manje nisu učinili ništa od života. A kamoli one jadnice koje su se za tvoje prijatelje udale. Nalazite se na starom igralištu gdje ste nekoć obijali vrata od svlačionice i krali alkohol iz prostorija kluba. Razvalite se kao svinje, odete u lokalni klub gdje hvatate pijane srednjoškolke. U ponedjeljak se prijavljuješ na Zavod i šeraš statuse Mate Kapovića da klošari iz provincije vide koliko si napredovao u metropoli.
Udvaranje ženama
Film
Ulaziš s ekipom u kafić pun žena kakve ni u pornićima ne možeš vidjeti. Naravno, mjesto kod najbolje od najboljih koja, a nego kako, sama sjedi za šankom je slobodno.
„New York je opasno mjesto za nježni spol“, upadaš joj najgorim klišejem ikad.
„Znaš li zašto u St. Louisu žene ne zovu nježni spol?“, uzvraća ona sve vrteći slamku po usnama.
„Mislim da ću brzo saznati odgovor“, uzvraćaš ti jer je jednostavno „Zašto“ prebezveze.
„Jer su to ime zauzeli muškarci“, uzvraća ona iznova prekriživši noge.
„Go Cardinals“, govoriš joj ti jer je američki film bez spominjanja neke momčadi američkog nogometa totalno nezamisliv.
„Možda nam se momčad zove po svećenicima, ali zapravo smo pravi vragovi“, dodaje ona okrećući glavu na drugu stranu sa zavodničkim smiješkom. To je dovoljno za početak, u idućoj sceni nakon još jednog kratkog dijaloga zoveš je vani, a ona kaže „Pokupi me sutra u osam“ i odlazi. Naravno, tebi je sve jasno iako u nijednoj sceni ne otkrivamo ni kako se zove, koji joj je broj mobitela, a kamoli gdje živi. Niti, koji k… itko stoji sam za šankom u prepunom klubu.
Stvarni život u Hrvatskoj
Ulaziš s prijateljima u klub razvaljen poput Dresdena 1945. Litra Ribara i tri deca rakije koju si maznuo majci iz seta za čišćenje prozora uzeli su maha tako da je osim tvog hoda jedini gori tvoj govor. I tvoja ekipa. U kafiću udara cajka, prilaziš djevojci i pokušavaš joj, usprkos svoj toj buci, upasi.
„Bog, ja sam Dino“, govoriš
„Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, ne čujem“ govori ona i okreće glavu prema prijateljicama da uhvati refren Cecine pjesme.
Tu gde ljubiš koža puca puca iz zvučnika, a ti daješ sebi drugu priliku.
„Jesi odavde?“ pitaš malo glasnije
„Aaaaaaaaaaaaaaaa, ništa te ne čujem“, govori i priključuje se prijateljicama u refrenu.
Stojiš na mjestu kao hrvatska industrija i noktima trgaš etiketi na pivi. Vrebaš treću priliku koju dočekuješ s prvim taktovima Željka Joksimovića. „Napokon nešto tiše, sad ću jebat“, misliš u sebi i prilaziš treći put.
„Što pijete ti i prijateljice“, ideš sve se nadajući kako neće ništa jer na svoje oči vidiš da su im čaše pune.
„Četiri whiskey cole“, odgovara spremno. Muzika sada nije toliko glasna. Na tvoju žalost.
Ponosno klimaš glavom i ideš prema šanku, a u glavi misliš na očevu lažnu penziju, majčin minimalac, sestrin pir za kojeg nemate pojma kako ćete ga isfinancirati. Bacaš zadnju lipu na šank, vadiš i sitne iz džepa lažući sebe i konobara kako se baš želiš rješiti sitnih. Dok se probijaš kroz gužvu i nosiš četiri pića za koja si štedio pet dana, jezik lokalnog rmpađije ušao je dublje u grlo tvoje izabranice nego Napoleon u Rusiju. Daješ piće, toliko se jadno nisi osjećao od… od… pa od prošle subote. Hvataš se najružnije od njih četiri, ali i njoj si zanimljiv kao Doma tv.
Vraćaš se ekipi, kažeš „ma glupača neka“ i moliš ih da ti posude za još jedno piće. Na tvoju nesreću, oni su to isto htjeli zamoliti tebe. Odlazite kući s više promila u krvi nego kuna u džepu.
U nastavku pročitajte: usporedba parkiranja u filmu i u stvarnom životu, posao, obitelj i još par stvari kojih ćemo se još sjetiti
Sviđa ti se što radimo? Lajkaj Sprdex na Facebooku. A lajkaj i naš drugi projekt, Uskličnik.com.
0 comments