Odijelo čini čovjeka. To je oduvijek znano i poznato. Koliko god muljali i glumili da nije tako, ipak je tako. Drukčije ćemo gledati na čovjeka u radnom kombinezonu, umazanog motornim uljem i na uštirkanog muškarca u svilenom sakou. I to je ok. Odijelo čini jasnu razliku i na nju smo navikli. Međutim, osim odijela, osim standardne odjeće, zaboravljamo da ogromnu razliku u činjenju čovjeka predstavljaju i cipele. Dok nam odijelo odmah upada u oči, cipele subliminalno odašilju poruke. Odijelo čini čovjeka, a cipele čine karakter. Pa pogledajmo što cipele koje nosite, govore o vama.
1. “Vičem na ženu u javnosti”
Nosim ih u kombinaciji s bijelim tričetvrt hlačama koje sežu ispod koljena. Imam i majicu bez rukava, popularnu siledžijku. Nerijetko dlakava ramena, malo posijedjela i ulegnutih kovrčavih dlaka.
Pečem meso na obiteljskim feštama i mrsim dlake oko pupka dok čekam da se stvori žera. Držim jednu nogu na prevrnutoj gajbi. Imam zelenu JNA tetovažu na podlaktici koju mi je netko u Kninu za vrijeme rata pokušao promijeniti u ANA. Žena mi se zove Blaženka. Imam vučjaka koji se zove Medo, a kuća mi je obložena azbestom.
2. “Realno, Metallica je najbolji bend”
Imam 38 godina i živim s roditeljima. Susjedi me se boje. Imam dugu, ravnu kosu, blijedu kožu i loš ten. Iako na prednjem dijelu glave počinjem ćelaviti, svejedno ne odustajem od puštanja kose.
Adamova jabučica mi je previše izražena. Pijem vino iz tetrapaka i imam novčanik na čičak. Posjedujem maskirne hlače. Zatvorenih očiju gestikuliram sviranje bubnjeva na javnim mjestima. Na koncertima mojih prijatelja se grčevito držim za ogradu i tresem glavom dok ne povratim. Sudjelujem u šutkama. Na fotografijama uvijek imam izbeljen jezik i znak rogova. Za muškarca, imam previše prstenja. Radim kao zaštitar, bar dok se moj doom gothic grindcore metal bend ne probije.
3. “Bože, zašto nisam iz New Yorka nego iz Konjevrata?”
Imam četiri brata, živim u obiteljskoj kući od tri kata, a otac mi vozi veliki auto. Ne znam koje marke. Svi oni rade u istoj autoprijevozničkoj firmi koju je osnovao otac nakon rata. Ne
radim. Neuobičajeno sam lijep za ruralnu sredinu u kojoj živim. Iako imam seljački naglasak, ubacujem mnogo engleskog u svakodnevni govor. Imam najbolju prijateljicu. S njom se jednom mjesečno spustim u grad i ispeglam majčinu karticu u New Yorkeru. Nisam gay, ali se družim samo s gayevima. Pijem pivo na slamku. Tetovira sam znak beskonačnosti na rebra. Imam premalen nos, a Beyonce je najveća umjetnica ikad rođena. Otac često spočitava majci da je ona kriva zbog mene jer mi je kupovala barbike kad sam bio dijete.
4. “Ej, evo me na sastanku” – s kumom je na pivi
Nosim isprane polo majice s lažnim krokodilom na sisi. Kad sjednem, košulji malo fali da pukne. Imam dva mobitela. Ne trebaju mi dva mobitela. Imam srebrnu narukvicu. Nosim sako s maturalne. Imam 31 godinu. Često me zaustavljaju na granici. Garaža od roditelja mi je pretrpana kutijama s kineskom robom. Auto isto. Imam dijete od 14 godina. Fasada na kući mi je ogavne limun žute boje jer kum radi s fasadama pa sam je dobio džabe. Volim sve što vole mladi. Iz tužbe za seksualno uznemiravanje sam se izvukao jer poznajem suca. Poznajem zapravo sve, ali se većina pravi da mene ne poznaje. Govorim ljudima da imam brod, ali nemam brod. Koristim nautičke izraze. Ne znam što je prova. Kupio sam diplomu na prometnom fakultetu.
5. “Posjedujem bika i vodim ga na borbe”
Živim u selu koje se zove po mom prezimenu. Oženio sam rođakinju, ali je treće koljeno pa je u redu. Bik mi se zove Rudonja. Većinu vremena provodim lutajući s Rudonjom po pašnjacima,
mazeći ga pobožno i gledajući ga onako kako ne gledam ni ženu. Imam maskirnu jaknu bez rukava i zahrđali hladnjak u dvorištu. Zvijezda sam na stočnim sajmovima. Kad se smijem, imam običaj pljusnuti se po butini. Nemam gornju desnu četvorku. Proizvodim vino i rakiju. Ne pričam sa stricem jer je izjavio da ima bolju rakiju. Informacije saznajem putem teletexta. Na zidu u dnevnom boravku imam ogroman goblen s motivima Posljednje večere. Sam se šišam.
6. “Glasa sam za Živi zid”
Nisam godinama kupio komad povrća u trgovini. Isti čovjek koji mi nabavlja marihuanu, nabavlja mi i voće i povrće. Čvrsto vjerujem da travu treba legalizirati i u raspravama često naglašavam nevjerojatne prednosti kanabisa – od liječenja raka do činjenice da možeš isplesti hlače od te biljke. Nosim kombinezon iako se nikad u životu nisam bavio fizičkim radom. U srednjoj sam nosio majicu na Che Guevaru. Sviram ukulele i aktivno sudjelujem na prosvjedima. Bio sam na prosvjedu za pravo dojenja na javnom mjestu. Svirao sam udaraljke ispred Filozofskog.
Izradio sam kapu od aluminijske folije kojom se čuvam od chemtrailsa. Često sjedim na podu s prekriženim nogama, iako stolica stoji pola metra od mene. Nosim bisage. Masoni. Korporacije. Cijepljenje. Gušteri. Imam jedan dreadlock. Posjedujem i nosim u javnosti dimije izrađene od jute. Cura mi ima franzete do pola čela.
7. “Volim ih izuti u kafiću i trljati nogu od nogu”
Imam urasli nokat koji je poprimio finu nijansu narančaste. Osim njega, imam i čukljeve zbog kojih mi je ovaj dio gdje idu prsti potpuno izlizan i crn. Često migoljim nožnim prstima i proizvodim zvukove ugode kad nožnoprsti zglobovi pucketaju. Imam male svodove dlaka na nožnim palčevima. Stopala su mi pocrnjela na mjestima gdje je koža, zbog znoja pustila boju. Ponekad, dok pričam s nekim, noktom od palca jedne noge gulim kožu s pete druge noge. Bez obzira što god da kažem ili napravim, svi samo razmišljaju o mojim groznim, groznim nogama. Da osvojim Nobelovu
nagradu, svejedno ću biti onaj tip s užasnim nogama.
8. “U jednom momentu na piru, skinit ću ovu cipelu i pit iz nje”
Živim za vjenčanja. Ulaštim cipele, obučem pamučnu potkošulju, uvučem košulju kratkih rukava, boje lavande u prekratke hlače, pobrinem se da se potkošulja jasno nazire kroz košulju, zaližem kosu, zapalim cigaretu i to je to. Trubim u koloni. Držim pištolj u pretincu za rukavice, za svaki slučaj. Kad se kupuje mlada, ja je prodajem. Kolovođa vlakića. Kravate vezane oko čela, radim sklekove u sali. Maltretiram pjevača naručivanjem pjesama. Kad dođe onaj dio od “Lijepa li si” – “kuca jače, veliko jee”, poderem košulju. Na kuverti sam se potpisao velikim tiskanim slovima. Imam zlatni prsten pečatnjak. U više navrata ljubim zastavu. U pet ujutro još uvijek imam kamatarske sunčane naočale na glavi. Nitko na piru ne zna točno tko sam ni kako sam se našao tu.
Piše: Denis Mahmutović
0 comments