SPRDEX RECENZIJA: Zla smrt (Evil Dead)

Ako ikad budete prisiljeni gledati ovaj film od početka do kraja, shvatit ćete da smrt uopće ne mora biti loša, a kamoli zla.

Žanr: Horor, navodno
IMDB ocjena: 7,0 (link)
SPRDEX ocjena: 0,7

Izgledalo je sasvim obećavajuće. Nakon što se u rekordnih godinu i sedam mjeseci psihički oporavila od gledanja ”Paranormalnog”, svoju djevojku, koju ovim putem pozdravljam, uspio sam nagovoriti na gledanje nečeg što je neki kreten kojem su očito presadili srce košute na IMDB-u nazvao ”najstrašnjijim hororom kojeg je ikad gledao”.

A bogami je izgledalo obećavajuće! Početna scena prestrašene djevojke koju krezubi hillbillyji hvataju vilama po maglom ispunjenoj šumi odavala je naznake da bi se moglo raditi o kvalitetnom hororu. Onom zbog kojeg i mjesec dana nakon gledanja, iako vam je mjehur pred eksplozijom, ni pod razno ne izlazite iz kreveta i trpite dok prve zrake sunca ne odagnaju opasnosti koje vrebaju u noći. No, nažalost, početna scena otprilike je sve što vrijedi u ovom remakeu kojeg je režirao, ili bolje da kažem upropastžirao, izvjesni Fede Alvarez. Ako ste u nevjerici odmahnuli glavom na ovu sramotno lošu ”upropastžirao” pošalicu, niste ni blizu užasu i razočaranju koje vas očekuje ako ikad pogledate ”Zlu smrt”. Eto toliko je loš. A pošalica je ”upropastžirao”, nemojte zaboraviti.

Za početak, krenimo s pričom. Ovdje sam mislio napisati kako ću dijelove koji sadržavaju spoilere posebno naglasiti, ali realno koliko se može spoilati priča koja glasi ovako: pet mladih ljudi došlo je u kolibu usred šume i pronašlo knjigu na kojoj piše ”ne otvaraj”. Ako u ovom trenutku ne znate kraj svake priče koja ovako počinje ili nikad niste pogledali ništa strašnije od ”Princezinog dnevnika”, ili ste imbecil ili ste, vjerojatno najgore od svega, onaj kreten koji svojim recenzijama na IMDB-u normalne ljude tjera da gledaju grozne filmove. U krajnjoj liniji, ovaj film je toliko loš da ne postoji spoiler koji bi vam dodatno mogao uništiti užitak gledanja.

Kao što je već rečeno, priča je sljedeća: pet mladih ljudi dolazi u šumu kako bi prijateljici pomogli pri odvikavanju od droge. Nakon nekoliko uvodnih scena, saznajemo kako je jedan od petorice brat od mlade narkomanke kojem ova napaćena duša nikako ne može oprostiti što nije došao posjetiti majku na smrtnoj postelji. Što ova priča radi u horor filmu, pitate se? Niste jedini. Ali dobro, redatelj nas je morao nekako upoznati s iznimno duboko psihološki profiliranim likovima koji su redom: Problematična i psihički rastrojena, Samozatajan i hrabar, Znatiželjko, Vođa, Glupa i zgodna. Zašto redatelj nije iskoristio i zadnji klišej te u film ubacio crnca koji prvi pogine, ne znamo.

Bilo kako bilo, pet mladih ljudi razgledava škripavu kolibu stariju od Mojsijeva štapa te, logično, naiđu na ulaz u podrum genijalno skriven ispod tepiha. Što drugo, Samozatajan i hrabar odmah se zaputi u podrum u kojem nađe, što drugo, nego pedesetak do kože oderanih mačaka. Gledajte, znam da se radi o filmu i uz to o hororu, ali kad kroz tajni ulaz prekriven krvlju uđeš u podrum pun oderanih i zapaljenih mačaka, NE RAZGLEDAVAŠ I NE OTVARAŠ JEBENE KNJIGE KOJE NAĐEŠ, nego zoveš baku i kažeš da je bila u pravu, da Đavo postoji i da ti da broj od onog egzorcista kojem te poslala kad te uhvatila s Playboyem u WC-u. U, to se samo meni dogodilo? Ovo je sad malo neugodno.

No, dobro. Znatiželjko je, naravno, otvorio knjigu iz podruma punog oderanih mačaka i na svijet prizvao Nečastivog osobno. Iako bi se isto moglo reći i za već opisani dio, od ovog trenutka pa nadalje film teče po najstardandnijoj mogućoj horor špranci. Red zatvaranja kabineta s lijekovima da bi ugledali nekog u ogledalu, red rezanja glave motornom pilom, red povlačenja za nogu taman kad misliš da si se spasio, blablabla. Sve bi to bilo divno i krasno da nisu zaboravili na jednu stvar – učiniti film strašnim. O neuvjerljivoj glumi nećemo trošiti riječi, ipak govorimo o hororu, ali nažalost u ovom filmu i sve drugo je jednako neuvjerljivo. Zapravo, jedina stravična stvar u filmu je kad se sjetite da ste platili 20 kuna da ga pogledate. Sad uopće ne pretjerujem, čovjeku od cca 80 godina koji je sjedio ispred mene negdje na polovici filma pacemaker je počeo odašiljati alarm bolnici koliko mu je srce sporo kucalo.

Sve u svemu, ako nije bilo jasno do sada, sprdexov ekspertni tim ovaj film ne bi preporučio nikome. Eventualno ako si kakav papak koji želi dokazati boljoj polovici da se ne boji horora. Eto na, sad me to podsjetilo da bih mogao pogledati ”Jadnike”.