Ako nastaviš dangubiti na Sprdexu, mogao bi postati peta stvar.
4. VRIJEME
Da se danas susretnu neandertalac i IT stručnjak iz Googlea vjerojatno ne bi imali niti jednu jedinu zajedničku temu. Kao ti i većina žena koje te privlače. No, da se naš poluretardirani evolucijski rođak i spomenuti IT stručnjak susretnu na dan kada napada 80 centimetara snijega, mogli bi pričati satima. Kao ti i nitko. Baš tužno. Koliko ga je napadalo? Ajoj, sutra zovu još. Kako ću loviti mamute? Kako ću doći kući s posla i loviti mamute na Playstationu? Bla, bla, bla vjerojatno jedina tema o kojoj bi mogli u potpunosti ravnopravno pričati ova dva primata je upravo – vrijeme. Kao ti i baka.
Ova činjenica u isto je vrijeme fascinantna i tužna. Kao uspjeh Mladena Grdovića. Dobro, prestat ću. Sve u svemu, zamislite našeg pradavnog pretka, polu-čovjeka/polu-žabu kako ne može izmigoljiti iz svoje špilje i ići u lov jer je napadalo previše snijega. Nekoliko stotina tisuća godina kasnije i eto vas, studenta, radnika, umirovljenika koji ne može izaći iz kuće zbog tog istog snijega.. Prevara! Teški podbačaj! Umjesto da mi kontroliramo snijeg, on kontrolira nas.
U trenucima dok ovo čitate NASA-ina sonda Voyager 1 izlazi iz Sunčeva sustava. Više od deset ljudi hodalo je po Mjesecu, našli smo način da na čip manji od ponosa radnika u McDonaldsu stavimo svaki video ikad snimljen, ali snijeg i kiša ostali su nerješivi problemi. Jeste li znali da je neki kineski znanstvenik iz urina uspio napraviti moždane stanice? Iz pišaline! Sreća da taj dan nije pao snijeg jer bi vjerojatno ostao doma i na Facebooku objavljivao slike svog dvorišta. Dvostruka šteta jer onda ni mi ne bi mogli smišljati scenarij za ”Urin-mana”, tužnu priču o genijalcu koji poglupljuje nakon svake čaše pive.
Činjenica da danas uspijevamo kontrolirati vozilo na Marsu, populaciju pandi pa čak i šizofrene ispade Britney Spears, ali ne i oblake, jasno nam govori da smo u nečemu gadno zakazali. A u isto vrijeme nas dovodi do sljedećeg velikog podbačaja.
3. KIŠOBRANI
Ok, ajmo se na trenutak praviti da smo pomireni s tim da ne postoji raketa koja bi raspršila oblake. Kad je već tako, očekivao bi čovjek da ćemo se u parsto milijuna godina evolucije barem
pozabaviti s problemom zaštite od groznog i nerješivog problema padalina. No, u 21. stoljeću vrhunac tehnologije kojom raspolažemo za obranu od kiše i snijega je – kišobran. Nevjerojatan izum koji štiti fascinantnih 5% tijela od oborina.
Znanost je danas toliko uznapredovala da postoje prava pravcata znanstvena istraživanja u kojima se dokazuje da čimpanze mogu prepoznati druge čimpanze ako im se pokažu slike njihovih guzica, ali još uvijek nismo uspjeli izumiti alat koji bi istovremeno od kiše štitio i ruke i noge. Kišobrani su jedna od najvećih tehnoloških prevara u povijesti čovječanstva, gori od Tamagochija, i imamo pravo biti ljuti. Osim što morate odabrati dio tijela koji želite zaštititi, u isto vrijeme ne vidite apsolutno ništa ispred sebe, a ako pokraj vas komarac prdne šanse su da će se kišobran raspasti u roku nekoliko sekundi. Uz sve to, ako nekim čudom preživi put do fakulteta/posla/trgovine, najbolje da se pozdravite s njim jer ćete ga ili zaboraviti na putu natrag ili će vam ga netko ukrasti. Situacija je ozbiljna ljudi, zahtijevajmo promjene! Gdje je moje energetsko polje koje me na ulici štiti od kiše, a eventualno i nadobudnih biciklista s Filozofskog? Želim šetati po kiši i moći se javiti na mobitel, nisam čudak.
2. TOALETNI PAPIR
Dozvolite da vam ukratko razložimo evoluciju toaletnog papira. Bio jednom prvi čovjek kojem se učinilo nezgodno da briše guzicu rukom i zatim s njom jede ručak. On stoga podigne list s poda i njime obriše dupe. Kraj.
Par milijuna godina kasnije najveći napredak koji smo postigli na ovom polju je dodavanje drugog i trećeg lista. Troslojni toaletni papir! Klanjajmo se!
Ozbiljno, u čemu je problem? Je li moguće da nas je, nakon što smo kao vrsta preživjeli ledena doba, asteroide i vezice ”bez veze”, evolucija dovela do trenutka u kojem se brišući dupe slučajno samo-silujemo jer nam je prst probio papir? Bili smo u krivu ranije, eto još jedne teme o kojoj bi IT stručnjak iz 21. stoljeća i neandertalac mogli ravnopravno razgovarati.
Zapravo, kad malo bolje razmislimo, toaletni papir možda je jedina stvar na svijetu koja je uspjela degradirati nakon tisuća godina korištenja. Ako ne vjerujete, očito ste dovoljno mladi da se nikad niste morali susresti s Uništavačem, toalet papirom na kojem možete oštriti noževe, i dovoljno bogati da ne kupujete K+ tariguz, tanji od granice između pjevačice u usponu i prostitutke.
Što kažeš, postoji alternativa? Bide? Tko bi, u ime svega važnog, lijepog i dobrog na ovom svijetu, koristio bide!? Kome bi, pri zdravoj pameti, uopće pala takva ideja na pamet. Tko su ljudi koji taj đavolji izum odluče instalirati u kuću? Ti si nekakav bolesnik. Gledao si slike majmunskih guzica na onom linku, priznaj.
1. OSMOSATNO RADNO VRIJEME
Bez ikakve dileme, najveći podbačaj, razočaranje, sramota, Liverpool svih stvari koje je ljudska rasa smislila. Za razumijevanje težine ovog epskog propusta potrebno je shvatiti jednu stvar. Pravila, norme, vrijednosti i općenito društvo se ne događa van ljudi. Ništa od toga nije izvan naše kontrole. Ne postoji nikakav okvir koji nam je unaprijed zadat. Pa ipak, iako društvo stvaramo sami, iz nekakvog neobjašnjivo uvrnutog razloga odabrali smo da je osam sati rada na dan sasvim ok i poželjna radna norma.
Dan traje 24 sata, spavamo 8 sati i već smo izgubili trećinu. ”Hej, imam ideju, ‘ajmo još trećinu izgubiti radeći stvari koje ne volimo”. Umjesto da se ova ideja uguši u blatu vlastite gluposti, iz nekog razloga postala je općeprihvaćena. Naravno, ovdje ne govorimo o hobijima ili radu koji nekome pričinja zadovoljstvo. Ako netko u tome uživa, neka radi i 16 sati pa makar to bilo gledanje slika sa čimpanzinim guzicama. Ovdje govorimo o svakoj onoj blagajnici, računovođi, radniku na dizalici koji mora trećinu svakog dana u svom ionako prekratkom životu provesti radeći jer smo to prihvatili kao normalno.
Veličinu ovog promašaja teško je izraziti riječima, ali na univerzalnoj skali nalazio bi se negdje između Vriska 4 i ideje da se isti lik u seriji zamijeni drugim glumcem. Ozbiljno, ako malo razmislite, razmjeri ove katastrofe su nesagledivi. Recimo da radite osam sati u umjereno velikom gradu. To znači da barem pola sata dnevno gubite na dolazak i odlazak s posla. Ako vam je stalo da ne izgledate kao Madonnina nadlaktica i potrudite se odspavati 8 sati, to znači da jednostavno morate provoditi više vremena na poslu nego družeći se s ljudima koje stvarno volite ili radeći nešto što stvarno volite.
”Ali rad je dobar, daje ti samopuzdanje, stvara pozitivne navike i čini zadovoljnijim blablabla” reći će netko. Tako je, ništa ne kaže ”ja sam zadovoljna i ispunjena osoba” kao osam sati ponavljanja ”možda kunu osamdeset sitno?”. A nemojte se zavaravati, većina poslova danas one koji ih rade ispunjava kao osnovnoškolca križaljka. I kao osnovnoškolac križaljku. Osim ako se radi o križaljci u ”24 sata”, onda je usporedba ”kao dehidrirani Urin-man križaljku”.
Dobro, već smo previše odužili, poanta ove žalopojke je sljedeća: od svih scenarija u kojem se čovječanstvo moglo razviti, od svih ideja koje je moglo prihvatiti i od svih načina na koje je moglo urediti svakodnevne živote, mi smo odabrali onaj u kojem najveći dio svog (budnog) stanja provedemo radeći. Nemojte zajebavat’, da imate mogućnost da društvo uredite po vlastitom guštu, koliko bi sati radili?
0 comments