Zimske olimpijske igre najdosadnija su sportska manifestacija na svijetu. Gledaju ih oni koji samo čekaju kad će netko pasti i tvoj dosadni kolega s posla kojeg ti je žao jer se vjerojatno zove Žarko, Srećko ili neko drugo slično “single sam” ime. Ali, vjerovali ili ne, zanimljivih događaja u povijesti ZOI je bilo.
5. Nizozemski veslači osvajaju zlato uz pomoć otetog djeteta
Davne 1900. godine moderne Olimpijske igre bile su tek 4 godine stare i red se poštovao kao kad se u menzi na Filozofskom pročuje da je stigao tofu. To su itekako znali iskoristiti Francois Brandt i Roelof Klein, nizozemski veslači koji su par sati prije početka finalne utrke shvatili da im se kormilar toliko udebljao da ne stane u čamac. Kako točno odjednom shvatiš da se sportski građen kormilar pretvorio u Čobankovića, nije poznato.
No, s debeljkom van stroja Brandt i Klein učinili su ono što bi svatko u takvoj situaciji učinio. Napustili čamac i po ulicama Pariza tražili osobu koja zadovoljava ova tri kriterija: 1) nije debelo prase, 2) zna upravljati olimpijskim čamcem i 3) ima nizozemsko državljanstvo. Pošto im je do početka utrke ostalo manje od 10 minuta naposljetku su shvatili da im posljednja dva kriterija zapravo i nisu toliko bitna. U tom trenutku kraj njih se s prijateljima bezbrižno igrao nepoznati 12-godišnji dječak kojem kasnije nitko nije vjerovao da su ga otela dvojica muškaraca u donjem rublju, natjerali ga da urliče na krmi broda i poslali ga kući s komadom zlata oko vrata.
Da, Brandt i Klein doslovno su oteli 12-godišnjeg dječaka i posjeli ga u svoj olimpijski čamac. Da priča bude još nevjerojatnija, ispostavilo se da klinjo iz čista mira zna nekog vraga o upravljanju dvojcem na pariće te je, zaklinju se svjedoci, poprilično pomogao Nizozemcima da u posljednjim metrima zadrže prednost pred čak 7 francuskih momčadi koje su u čudu gledale kako maleni 12-godišnjak čas upravlja čamcem, a čas doziva majku da ga spasi.
Spomenuli smo već da je Olimpijski odbor više sličio na Hrvatski nogometni savez nego na ozbiljnu organizaciju prije 114 godina? Nakon utrke su zaključili da je otmica 12-godišnjeg djeteta legitiman način postizanja sportskog uspjeha i proglasili pobjedu multinacionalnog tima. U olimpijskim knjigama kao pobjednici su i danas navedeni Brandt, Klein i nepoznati kormilar.
4. Tko nema u nogama, ima u glavi
Iako neloš sportaš, Australac Steven Bradbury bio je daleko od favorita za medalju u brzom klizanju na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju 2002. godine. Njegove najbolje klizačke godine davno su prošle i lagano se pripremao za kraj karijere. U četvrtfinalnoj utrci završio je treći i kada je već krenuo pozdraviti obojicu gledatelja olimpijskog četvrtfinala u brzom klizanju, sudačka komisija suspendirala je Kanađanina Marca Gagnona zbog guranja protivnika i tako omogućila Bradburyju da iz čista mira prođe u polufinale.
Prije same utrke Bradbury gleda imena svojih protivnika i shvaća da ih ne može prestići sve da klizaljke namaže mastima kojima je premazan Stipe Mesić. A onda čini nešto tako netipično za sportaša – odlučuje upotrijebiti mozak.
Vjerovali ili ne, brzo klizanje zapravo je prilično mačo sport. Konkurencija je veoma žestoka i guranja, podbadanja, udaranja i sudaranja sastavni su dio svake utrke. Nakon samo 15 godina svakodnevnog bavljenja ovim sportom, Bradbury shvaća ovu činjenicu i odlučuje se za nevjerojatnu taktiku – umjesto da kliže što brže može, on će klizati što sporije.
Nakon 40 sekundi utrke Australac je bio toliko zaostao da je umalo postao hrvatski biskup, a onda se taktika isplatila. Dvojica klizača ispred njega sudarili su se i ispali iz utrke, a Bradbury ih nonšalantno zaobilazi i lagano prolazi u finale kao drugi.
I tako je Steven B. ušao u olimpijsko finale, čiča miča gotova je priča. Osim što nije. Kad nešto tako po prirodi nezanimljivo kao klizanje dospije na stranice nečeg tako po prirodi zanimljivog kao Sprdex, jasno je da priča mora biti uistinu nevjerojatna.
Dakle, Steven Bradbury nekako se dogurao do finala, pregledava rezultate drugih natjecatelja i smiješi mu se brk. U finalu su osim njega ultra-kompetitivni Južnokoreanac, Kinez, Amerikanac i iskompleksirani Kanađanin. Hmmm, Južnokoreanac, Kinez, Amerikanac i Kanađanin tik jedan do drugog na vrlo skliskoj površini, kako to može završiti?. Samo je nedostajalo da su tu još Hrvat i Srbin pa da na jednom mjestu imamo sve nacije koje se međusobno mrze, ali i s ovih 90% šansi za udarce ispod pojasa Bradbury je bio zadovoljan.
U finalu koristi identičnu taktiku kao u prethodne dvije utrke. Nezainteresirano se vozucka iza konkurencije i čeka:
Čeka otprilike minutu i pol, a onda, doslovno na zadnjem zavoju, svi njegovi suparnici međusobno se sudaraju:
Bradbury im maše u prolazu i dok oni pokušavaju odlijepiti jaja sa zaleđene površine on se brzinom hrvatskog nagibnog vlaka približava cilju
i tako australski Senna M osvoja prvu zlatnu medalju na Zimskoj olimpijadi u australskoj povijesti.
Izvor: Cracked.com, Wikipedia
U sljedećem nastavku čitajte o trkaču koji je osvojio zlatnu medalju jer je želio nešto pitati čovjeka koji je bio na prvoj poziciji, slijepcu koji osvaja medalje u streličarstvu i Kenijcu koji je morao otrčati maraton da bi stigao na vrijeme otrčati maraton.
0 comments