Film
Matt, najmlađi od vaših troje i miljenik šire obitelji kreće u prvi razred škole. Kao prava majka, karijeru uspješne odvjetnice zamrznuli ste dok i zadnje dijete ne navrši osamnaest. Srećom, arhitektonski ured vašeg zgodnog supruga zarađuje i više nego dovoljno za lagodan život.
Doručak je na stolu, suprug jednom rukom drži šalicu iz koje se dimi kava, drugom pridržava novinu, dvoje starijih zadirkuju Matta kako će mu u školi biti grozno dok labrador Chukie tužno cvili ispod stola.
“Vrijeme je”, vičete i nastaje trka prema vratima.
“Ekipa, budite dobri, večeras biramo gdje ćemo otputovati za vikend”, viče otac, a vi se pravite da vam je teško iako ste oduvijek maštali o životu u predgrađu
Monica, vaša šesnaestogodišnja tinejdžerka žvače žvaku i stavlja slušalice u uši, ali zato Matt i desetogodišnji Dylan stvaraju buku na stražnjem sjedalu monovolumena koju, nećete to priznati na glas, obožavate.
“Pokupim vas poslije škole da vas odvedem na nogomet, Monica pamet u glavu”, dajete posljednje upute klincima ispred škole prije nego će ih školski policajac dopratiti do ulaza u zgradu.
Stvarni život u Hrvatskoj
Umjesto 15.9. kako je bilo planirano vaš sezonski posao čistačice u restoranu na plaži završio je petnaest dana ranije jer je gazda procijenio kako mu više ne trebate. Umjesto 1000 kuna koliko ste planirali zaraditi u devetom mjesecu, zaradili ste točno nula kuna i sada imate problem. Škola počinje, starijoj kćeri, sedamnaestogodišnjoj Josipi osim knjiga treba platiti i abortus, a vaša i suprugova plaća jedva su bile dovoljne da sedmogodišnjem Marku kupite sve potrebne knjige za prvi razred i platite prijevoz knjiga šleperom do kuće jer ih je toliko da ne stanu u gepek.
Ipak, škola je iz nekog razloga obavezna, i vaš klinac u torbi od 500 kuna nosi 500 kila knjiga. Suprug Luka je srećom još uvijek mamuran od sinoćnjeg igranja balota. Nemate auta, nemate pokaza, dijete pratite prvog dana u pet kilometara udaljenu školu. Učite ga kojim cestama najmanje voze pijani sinovi lokalnih tajkuna, koji se pješački prijelazi još uvijek vide i slične lifehackove koji će barem malo vašem mališanu podignuti šansu za preživljavanjem.
Vidjevši školu koja izgleda kao da je tri mjeseca bila između dviju zaraćenih strana u sirijskom građanskom ratu dijete brizne u plač.
“Ovdje sam i ja išla, pa što da su prozori razbijeni, a krov prokišnjava, tako nam je i kod kuće”, tješite svoje dijete.
Dajete mu pet kuna za užinu i sada on ima pet kuna više nego vi i suprug zajedno. Odlazite kući i čekate da se vrati. Umjesto osmijeha i prvih prijatelja, vaš mališan iz škole dolazi sa krunicom, uplatnicom od 600 kuna na godišnju pretplatu na Mali koncil i pitanjem tko je bio Franjo Tuđman. Napokon nešto što mu otac može objasnit.
0 comments