S dolaskom nove godine u Hrvatima se budi drevni nagon da odu na neko hladno, nepristupačno i svakom obliku života negostoljubivo mjesto i zabavljaju se. Ne, ovo nije priča o Dalmatinskoj zagori, ovo je priča o odlasku Hrvata na snijeg.
1. Priprema
Radost počinje u 4 ujutro, majka nježno psuje i skijanje i djecu i muža kojeg ionako planira ostaviti još od ljetos samo da skupi dovoljno para za razvod. Sarme su već spremljene i ona zna da je ljepljiva traka bila ispod sudopera, ali ju je kreten vjerojatno uzeo za neku svoju glupost. Nakon pola sata se vrati s trakom i zatvori tzv. hrvatski ‘Tupperware’.
Nezahvalnu stoku budi u 9 dok ovi mrmljaju kako je ovo najgori dan IKAD. Muž se dvaput porezao žiletom i ozbiljno razmišlja o tome da skupi snage da se dokrajči. U međuvremenu “njoj” je odjednom postalo neugodno s njim ovakvim hodati po svijetu pa se tušira psujući i skijanje i djecu i ženu koju ionako planira ostaviti još od ljetos samo da skupi dovoljno para za razvod.
2. Granica
Napokon kreću i izašavši na Vukovarsku uključuju se u kolonu prema granici. Djeca šalju statuse o tome koliko je skijanje mrak (fora/guba/fantastiš/pitaj boga, trideset mi je godina, što ja znam kako mala magarad komunicira.)
Četrdest i sedam selfija i 30 statusa poslije već su na granici. Staju malo prije da mama može izliti bočice s mokraćom i onda dođu do carine.
– Gospodine, što nosite u krovnom nosaču?
– A, ono, Sirijca, jebote!
Sedam sati kasnije nastavljaju put. Djeca gledaju natrag prema granici u tišini oplakujući neminovno gašenje 3G interneta.
3. Skijalište
Apartman je srećom samo 15 kilometara od skijališta tako da se ne moraju buditi prije šest da bi bili tamo u osam. Djeca se bune da su umorna, ali tata kaže da je pravi skijaš uvijek prvi na stazi. Zatim krene, padne, ugane gležanj, skijom ubije zeca, dopuže do prve kobasičare i pije do zatvaranja skijališta. Tada ga izbace jer se počeo buniti što je od svih natpisa jedino: “Zabranjeno donositi vlastitu hranu i piće” preveden na hrvatski. (ovo je istina, vidio. Op.a.).
Ostatak odmora jede sarme i gleda porniće u apartmanu dok se “ona” i djeca skijaju. Kune se da je ovo zadnji put da igdje ide. Što ovo njemu treba u životu!
Nakon sedam mučnih dana, vrate se kući i sljedeća tri mjeseca dave sve oko sebe kako je skijanje nešto najbolje, taj spoj prirode i čovjeka, testiranje svojih granica. Ne mogu iščekati sljedeću zimu, žena prva objavljuje Facebook album maštovito nazvan Mi na snijegu, djeca iz protesta prelaze na Instagram.
AUTOR: Marko Kujundžić
0 comments