Urlanje, strha, galama, škripanje… ne, to nije opis priprema za Veliku nagradu Bahreina, već predrat… ovaj, predpopovsko stanje u svakoj katoličkoj hrvatskoj kući pred dan kada će osoba svećeničke titule ući u vašu skromnu trokatnicu bez fasade s lampicama koje tvore najljepše U u selu i dati joj blagoslov istog onog kojeg vaš otac opsuje kad god Tottenham zajebe listić. Je, duga je rečenica, šta sad.
5:00-9:00 – kućne pripreme. Svu žensku čeljad valja nasilno izvući iz kreveta, jer čim su se rodila s maternicom, gratis su došle i druge biološke karakteristike poput ruku za držanje partviša i glasa za deranje na brata koji se, eto, od silne galame također probudio i konačno vas riješio misterije spavate li u istoj kući sa cirkularom za rezanje drva ili ljudskim bićem. Ribaju se tepisi, skrivaju sve knjige osim Biblije iz popovskog vidokruga, peglaju stolnjaci, režu kolači, nagovara muža da se otušira, djecu šalje da razmjene jednu od dvjesto u dvije po sto.
9:00-16:00 – iščekivanje. U ovom periodu budite sigurni da ćete primiti šezdesetosam poziva susjede koja je friško oribala gebis za ta tri Očenaša i godinama se pripremala za ovaj događaj nakon kojeg joj ostanu samo katolički kalendar, dva posto penzije i 364 dana za nove pripreme. U ovom periodu zasigurno ćete htjeti i ručati. Naravno, ne možete se prepustiti u potpunosti hedonizmu jela, pa ćete tako zaflekati zavjese stalnim prešetavanjem od špareta do prozora sa zaprškom u ruci, a vaša majka će obavezno izvesti najbolji aperkat ako vaš otac ufleka triput ispeglani pulover na baklave koji mu je žena kupila posebno za ovu svečanu prigodu.
Nakon što susjeda s druge strane sela prošapće u telefonsku slušalicu da je pop napustio njenu kuću u šiframa kojih se ni Saveznici u Drugom svjetskom ratu ne bi postidjeli, gužvaju se zavjese, euforija je nikad veća, množi se brzina popovskog hoda s udaljenošću od jednog seoskog plota do drugog…
Za savršen dojam lickaju se posljednji detalji. Ako kuća bude preokićena, znate da će svećenik to komentirati u susjednoj kući. Ako bude preskromna, doživjet će to kao uvredu i ništa od mise za pokojnog strica u udarnim terminima subotom.
Nakon 16h, kada već mrak pada – dolazak svećenika u kuću. Nakon što je ova polupijana osoba sakralne titule „heh, Bog mi pomogo, moram svačije vino probat, heh, grijeeeeh bi bio…“ napokon ušla u kuću, osjećate golemo olakšanje i vi ćete sasvim spontano upitati… „O velečasni… otkud vi tako brzo? A to je danas, haaa…“ . Slijedi nekoliko minuta o temama za koje su svi službenici crkve u Hrvata vrlo stručni; elaboriranje o ustašama, četnicima, partizanima, pederima, Europskoj uniji, izbjeglicama i slično. Oni ekstremni primjerci svećenika čije se kralježnice još nisu smrznule od trušenja rakije prek seoskim kapijama, možda se i sagnu i provjere skrivate li slučajno malog Sirijca ispod trosjeda. Za kraj, poškropit će vas naglim pokretom ruke kojeg ćete se sjećati još nekoliko dana, a tuš vam neće biti potreban.
Svećenika ispraćate obaveznom napomenom kako vas je iznenadio pa niste ni stigli porediti, ako vas zanima kakav trač ponudite ga da sjedne, a ako ne gurnete mu 100 kuna u ruke i pozdravite se s oblakom prašine dok iz niskog starta sprinta prema drugoj kući.
– Bio, 6 minuta, 100 kuna, sad je kod Jukića kuće – izdiktirate u slušalicu susjedi i počinjete pripreme za blagoslov 2017.
Autor: Korana Jelačić
0 comments