Živimo u zlatnom dobu televizije. Serije nikad nisu bile kvalitetnije, a hollywoodski filmski blockbusteri ruše sve rekorde zarade i gledanost. A onda je tu i hrvatski film. Mali otok beznađa i depresije u industriji koja inače napreduje brže od stranačkog uhljeba u mladeži HDZ-a. Kao ni hrvatska država, ni naš film se već dvadeset godina ne miče s mrtve točke, ali i takav jadan i nesretan ima svoju publiku. Jebiga, netko pije, netko se drogira, netko sluša Pernarove govore, a netko, eto, moždane stanice ubija hrvatskom kinematografijom.
Snimiti film u Hrvatskoj lako je kao popiti čašu vode ili završiti fakultet u Mostaru. Samo slijedite ove kratke upute i u tren oka i vi ćete se naći u probranom društvu redatelja kao što su Antun Vrdoljak i Jakov Sedlar.
- Bitorajac – Navojec – Leon Lučev sveto je trojstvo hrvatskog filma. Četvrtog glumca ne tražite, nemamo ga.
- Snimajte duge kadrove. Snimajte kišu, snijeg, sunce, pustu prašnjavu cestu, ogradu na kojoj se suši boja, potpuno je nebitno. Samo nek kadar traje bar pet minuta.
- Dijalozi su jako bitni. Ne daj bože da budu dinamični. Jedna riječ svakih trideset sekundi je i više nego dovoljna.
- SHKJ nije neka komunistička kratica nego vrlo važan naputak, a odnosi se na Standardni Hrvatski Književni Jezik. Dakle likovi moraju pričati k’o da su sad ispali iz kakve Krležine drame. Npr: – „Oh, oče, pa to ste vi”, “Ta tko bi drugi dovraga bio?“, “Doista ne znam, no vaš me posjet posvema iznenadio.“
- Likovi moraju pušiti. Bar pet šteka cigara se potroši u jednom prosječnom hrvatskom filmu.
- Mora imati oznaku 18+. Ništa too much, neka sočna psovka ili viseća sisa, čisto da se dobije dojam kontroverznosti.
- Što depresivnije to bolje. Najbolje bi bilo da glavni lik u prvoj sceni pokopa babu, falije zadnji par na kladionici i izgubi psa Žuću kojeg mu zapljeni banka radi neisplate zadnje rate kredita u francima.
- Likovi koji tupo bulje kroz prozor držeći cigaretu (vidi točku 5) su isto nešto što morate imati. Bilo da kontempliraju o ljubavi, smislu života, rezultatima Premier lige ili izborima u Donjem Sračincu, oni su neizbježni jer odaju dojam dubine i kompleksnosti iako su najčešće slojeviti k’o Ava Karabatić.
- Soundtrack ne smije biti pjesma s više od pet riječi. Preporuča se kakav posmrtni marš u izvedbi Ive Josipovića na klaviru uz Massima kao prateći vokal koji ne pjeva već tužno tuli svako toliko izgovarajući riječi kao „tuga“, „očaj“ „PDV“ i slično.
- Film mora imati rat, bilo kao pozadinu, bilo kao glavnu temu priče. Nije bitno jel Domovinski ili Drugi svjetski, ali najbolje bi bilo oba. Svaki lik je opterećen ratom, u svakoj sceni se vide fizički i psihički ratni ožiljic, a radnja vašeg filma se i događa u ratom razrušenoj Udbini 1996.
I to bi bilo to. Razradili ste scenarij, snimili par scena i drmnuli lovu od HAVC-a. Na konju ste. Cijeli svijet je vaš. Na snimanje trošite deset posto od ukupnog iznosa, a ostatak ide u fond za kurve i kokain obrazovanje i osobno usavršavanje. Dobijete filmsku nagradu na festivalu čiji ste suosnivač pa s njom na idućem projektu dobijete milijun kuna više. Sretno.
Piše: Davor Novevski
0 comments