Ocean potresnih pisama u kojima Hrvati objašnjavaju razloge za emigraciju iz zemlje svakodnevno nas zapljuskuje s naslovnica portala i novina. No, sve do sada nitko nije znao što se događa s potpisnicima emigracijskih pisama nakon što prijeđu granicu. Ekskluzivno na Sprdexu čitajte potresnu ispovijest mladog HDZ-ovca koji, usprkos završenoj osnovnoj školi, u navodno obećanoj zemlji Kanadi nije uspio postati ni poduzetnik ni saborski zastupnik. Pismo prenosimo u cijelosti.
„Nije cilj mog pisma da me ljudi žale, već im želim pomoći da odustanu od odluke o preseljenju u Kanadu. Kada se sada osvrnem natrag ni sam ne znam zašto sam otišao u ovu navodno obećanu zemlju. Bilo je to 2000. godine kada su se komunisti ponovo vratili na vlast. Pošto sam iz malog mjesta u kojem sam bio jedan od osnivača HDZ-a ,mnogim bivšim UDBA-šima sam se zamjerio. Kad je došlo njihovo vrijeme, prodao sam četiri firme što sam od 1991. godine kupovao u onim satima, odnosno minutama koje nisam provodio na prvim crtama ratišta. I tako, skupio sam par stotina tisuća tadašnjih maraka, iznenadio sve svojom ostavkom na sjednici mjesnog odbora, dao otkaz na mjesto zamjenika načelnika svog mjesta i tajnika lokalnog HDZ-a i kupio jednosmjernu kartu za avion.
U Kanadi sam u početku dobro živio. Nisam želio svašta raditi pa sam trošio novac od tvornica koje sam prodao u Hrvatskoj. Iznenadio sam se kada sam, nakon nekog vremena, spoznao da se do novca ne dolazi kroz poznanstva sa stranačkim čelnicima. Dapače, pokušajte zamisliti ovo. Odmah po dolasku sprijateljio sam se sa predsjednikom ulaza koji je bio zadužen da skuplja novac od pričuve. Jednom sam mu predložio da bi bilo dobro da podijelimo novac, a on prijavi da je novac ukraden iz sefa za vrijeme provale koju bih ja iscenirao. On me gledao i rekao mi da mi Hrvati imamo dobar smisao za humor i počeo se smijati. Tada sam prvi put shvatio da je Kanađanima smisao za humor ono što je nama smisao za biznis. Nemojte me krivo shvatiti, ja sam vjernik i pošten čovjek. Novac od pričuve pokrilo bi osiguranje tako da nitko ne bi bio oštećen.
Dragi Hrvati, učite na mojim greškama. Nakon 10 godina pokušavanja pokretanja biznisa jučer sam odustao. Poslao sam svoju prvu molbu za posao, sram me je reći. Ja sam danas uništen čovjek, psihički i fizički. Sve što želim je vratiti se u Hrvatsku, osnovati svoju stranku i pričati o zlim partizanima te svojoj djeci osigurati sigurnu egzistenciju u državnoj firmi.
Bože, koliko sam besanih noći proveo tada pitajući se kako ti ljudi tako dobro žive iako su potpuno lišeni smisla za posao? Ali, bio je to tek početak. Pokušao sam ući u lokalnu politiku, ali nisam daleko dogurao. Zaboga, ovdje postoje samo 3-4 stranke! Kakva je to demokracija!? Uspio sam se nekako ugurati u jednu od njih, ali sve je to propalo kada sam pokušao lokalnog dužnosnika potplatiti da mi negrađevinsko zemljište prenamijeni u građevinsko. Nudio sam mu deset tisuća dolara, ali, ne da je odbio, nego mi je prijetio policijom na što sam mu zaprijetio ubojstvom obitelji. Tek tada je prestao.
Vrijeme je prolazilo a nigdje mi se nije otvaralo. Dobivao sam samo poslove za koje sam trebao izdavati račun, a radnici su mi tražili da im povrh plaće plaćam i zdravstveno i mirovinsko! U deset godina nisam stekao gotovo ništa, dok sam u Hrvatskoj samo između 1991. i 1995. stekao četiri tvornice, kuću na moru, vojni stan, vojnu penziju i besplatan parking!
Dragi Hrvati, učite na mojim greškama. Nakon 10 godina pokušavanja pokretanja biznisa jučer sam odustao. Poslao sam svoju prvu molbu za posao, sram me je reći. Ja sam danas uništen čovjek, psihički i fizički. Sve što želim je vratiti se u Hrvatsku, osnovati svoju stranku i pričati o zlim partizanima te svojoj djeci osigurati sigurnu egzistenciju u državnoj firmi.
Bog i Hrvati, R.K.(podaci poznati redakciji).
0 comments