Pogledali smo drugi dio Hobita i psovali pretke Jacksonu jer je idući film tek za godinu dana…
IMDB OCJENA: 8,4
OCJENA AUTORA TEKSTA: 9,9
REALNA OCJENA: 8,8
Vjerujte, očekivati da će autor ovih redova napisati objektivnu kritiku prema ičemu što ima ikakve veze s Gospodarom prstenova jednako je uzaludno kao očekivati da Karamarko govor održi u 2013. a ne 1991. godini ili, daleko bilo, da Milanović prizna da je u nečemu u krivu. Shvatili ste, autor ovih redova veći je fan Prstena i od Golluma, što ga, zanimljivo, iz nekog čudnovatog razloga suprotnom spolu čini i privlačnim poput Golluma.
Naravno, ovo nikako ne znači da sam veći fan od tebe, dragi čitaoče. Pročitao si i ti knjige, pogledao filmove, a Aragornov govor ispred Crnih dveri citiraš i unatrag ako treba. A ne treba. Ali ono što nas ipak razlikuje je činjenica da sam, svojevremeno, bio toliki idiot da sam za tri LOTR-a, produžene verzije, uredno od Božića do Božića plaćao okruglih tisuću kuna, tri godine za redom. Da, ja sam jedan od dva milijuna ponosnih vlasnika originalnih ”limited” edition DVD-ova s produženim verzijama filmova jer scena bitke za Osgiliath ne vrijedi pišljivog boba bez 12-minutnog Faramirovog monologa prikazanog samo u osmosatnoj redateljevoj verziji filma. Paralelno s trećim ”limited na samo 2 milijuna primjeraka” izdanjem u Hrvatsku su stigli i torrenti tako da je ono što na što sam ja čekao tri godine neki osmogodišnjak iz Gornje Mitrovice mogao skinuti za sat vremena, ali nisam uopće frustriran zbog toga nego sam bezveze dvije kartice onoga što je trebala biti recenzija Hobbita potrošio na svoju tužnu priču iz mladosti.
U svakom slučaju, shvatili ste do sada, očekivati išta objektivno o LOTR-u iz usta čovjeka koji mordorski priča bolje nego engleski, uzaludnije je i od slanja dvojice hobita u daleki Mordor. Upravo zbog svega gore navedenog, prvi dio Hobbita bio mi je teško smeće. Ajde, koga briga za probleme patuljaka i njihove izgubljene domovine, mislio sam. Znao sam da priča ne može biti ravna najvećoj priči Trećeg doba i ratu za Prsten. Da sam želio gledati pijane masne bradate primitivce kako piju, podriguju, prde, pjevaju i pričaju pizdarije umjesto u kino otišao bih na domjenak povodom obljetnice osnutka HDZ-a u bilo kojem selu u Dalmatinskoj zagori.
Prvi dio Hobita bio je veliko, dosadno, tri sata dugačko razočaranje, i s pravom sam bio potpuno skeptičan prema drugom dijelu sve smišljajući naziv članka poput ”Hobit: Zabavina pustoš” ili nešto još lošije. Srećom, potrebe za ovako groznim naslovom, shvatio sam odmah na početku filma, neće biti. Da ne dužim, drugi dio Hobbita je odličan film!
Iako traje gotovo tri sata, za razliku od prvog dijela, u drugom dijelu nema ni minute praznog hoda. Jedna napeta scena slijedi za drugom, a kad se radnja grana na više likova na različitim mjestima u Međuzemlju to je tako dobro napravljeno da ne znaš je li ti žao što ćeš morati čekati par minuta da vidiš što je bilo s patuljcima ili ti je drago da je došlo pet minuta filma s Gandalfom na Dol Gulduru. Radnja je napeta, a za razliku od monotonih lokacija u prvom dijelu filma, drugi dio, osim šume, nudi i odlično napravljeni Jezergrad, Dol Guldur kao i Šumsko kraljevstvo vilenjaka…
Dobro, ima Hobit i svojih mana. Likovi su i dalje prepovršni. Istina, za razliku od prvog dijela nekakva dubina se
osjeća, al sve je to i dalje plitko poput govora hrvatskih biskupa. Čim se pojavi neki lik, sve je jasno. Odmah znaš da su vilenjaci dobri, lijepi i pametni, patuljci dobri al’ glupavi, a orci đubrad kao hrvatski političari. Osim što bi se među orcima možda mogao nać netko dobar i pošten, pa nek’ nam taj oprosti usporedbu s političarima u Hrvatskoj.
Scene borbe su odlične, većina akcijskih scena je kompjuterski napravljena, što je, rekla je moja prijateljica nakon filma, bezveze. Al’ jebiga, nije danas lako naći zmaja koji uvjerljivo glumi.
U svakom slučaju, u drugom dijelu Hobita naći ćete sve ono što vam treba od filmova fantasy žanra – ludilo lokacije, zanimljive likove i hektolitre prolivene krvi. Bitke su odlične i ima ih više nego orka u Moriji. Kad ne zna što bi s radnjom, Jackson jednostavno ubaci pet šest minuti totalne makljaže, a to nimalo ne smeta. Jedino, u par momenata neke scene su toliko nerealne da ne znaš gledaš li ekranizaciju Tolkienove knjige ili Plana 21, ali dobro, kad gledaš film sa zmajem koji govori nerealno postaje sasvim relativan pojam.
U svakom slučaju, drugim dijelom Hobita Jackson se vratio na dobre stare utabane putove Gospodara prstenova. Kada treći dio ispadne ovako dobar, a uvjeren sam da hoće, onda će, jebiga, tako to funkcionira, i prvi postati kultan. A onda će opet četverostruko blu ray limited edition izdanje krenuti u prodaju po prigodnoj cijeni od samo 999 kuna…
0 comments