U Dalmatinskoj zagori sinoć nije zabilježena nijedna barska tučnjava

Redakcija Sprdexa navikla je na svakakve vijesti, ali niti jedna razbijena glava u čitavoj Dalmaciji uistinu zvuči kao znanstvena fantastika.

ZAGORA – Nesvakidašnje vijesti primamo iz mnogih sela i gradova u Dalmaciji. Usprkos višestoljetnoj tradiciji, sinoć, iz još uvijek neutvrđenih razloga, nije izbila nijedna barska tučnjava diljem velikog dijela kontinentalne Dalmacije. Vijest je utoliko nevjerojatna jer su barske tučnjave učestale vikendom još od vremena Rimskog Carstva pa bi događaji zadnjih par dana mogli biti povijesni presedan. Tragom ove vijesti cijeli smo dan proveli po mnogim selima diljem Dalmacije da bi se uvjerili u (ne)istinitost ovih glasina.

Ipak, koliko god se trudili, u nijednom kafiću  nismo čuli da netko prepričava o razbijanju glava, krvavim košuljama niti viteškim obračunima za srce izabranice.

“Ljudi ne pričaju puno danas. Nije da im se ne priča, nego jednostavno nemaju o čemu pričati. Sinoć sam radila noćnu smjenu i moram reći da je sve prošlo u potpunom redu” – jada nam se Ivana (26), konobarica u dugopoljskom kafiću “Dernek” koja je, zbog neplanirane neintervencije policije i privođenja svih gostiju, morala raditi do pet ujutro. Više sreće nismo imali ni u drugim selima. U Srinjinima su čak u jednom trenutku eskalirale strasti, ali je tučnjava u zadnji trenutak spriječena:

“Bio sam tu i sve sam vidio. Posvađala su se dva prijatelja, jedan iz Tugara, a drugi ovde naš, iz Srinjina, koji su veći dio večeri zajedno pili i svašta dobacivali djevojkama. Ne znam točan razlog, ali  u jednom trenutku je jedan od momaka prijateljevu sestru usporedio s glavatom želvom, na što je ovaj njemu rekao da kaže materi da mu je kod nje ostao kajiš” – priča nam vidno potreseni Marijan (20) koji je posebno zgrožen spominjanjem majke što je, uostalom, najultimativnija uvreda među mladim Hrvatima.

“Ipak naposljetku su se stvari izgladile posredovanjem Mile koji je ovi vikend doša’ iz Frankfurta i sve častio. Dečki su se zagrlili i nastavili piti kao da ništa nije bilo” – nastavlja svoju priču Marijan, kojeg smo u društvu prijatelja sreli u kafiću kraj crkve za vrijeme trajanja mise. “Ma bili smo na misi. Pričestili smo se pa nan se nije dalo više stat'” – na rastanku nam govori veselo društvance u želji da ne steknemo krivi utisak o njima.

Našu potragu smo nastavili i u mjestima splitskog zaleđa, ali svugdje je bila ista priča: auti, žene, alkohol, no tuče ni za lijek. Mile iz Čvrljeva kleo nam se da je popio 120 twist offova u sat vremena, ali na naše pitanje je li se tukao samo sliježe ramenima. Pogled mu skreće u desno i primjećujemo znakove srama. Ne pitamo više. Pomalo počinjemo vjerovati u ovu priču.

Zovemo naše dopisnike u Zagorje i Slavoniju. Zanima nas je li ovo samo dalmatinski fenomen. Ispada da je. Diljem Zagorja stvari su ovaj vikend bile uobičajene: na tri kafića je išla jedna barska tučnjava, dok je također jedna tučnjava išla na devet kleti. U Slavoniji ista priča.
Još uvijek nismo ustanovili koji je točan razlog ovog povijesnog presedana, ali moguće da jedan dio odgovora leži u činjenici da ovih dana nigdje nisu gostovale zvijezde narodnjaka iz Srbije i Bosne, koje su pravi rasadnik krvavih glava i rasparanih košulja.

Biramo broj i našeg stalnog kolumnista Kane koji odlično poznaje devijantnu scenu dalmatinskog društva. Iako je dva poslijepodne, Kanin glas odaje da se taman probudio. Odmah nam psuje Boga i hvali se da će se ”zaposlit ka’ bačva za držanje whiskey-ja”. Ne pitamo što bi to trebalo značiti nego pretpostavljamo da je opet ulio u sebe sliv jedne omanje rijeke. Pitamo ga  je li se tukao ovih dana, a on odgovara da je. Bili smo na pragu rješenja ove misterije, ali Kane nas je opovrgnuo. Kaže, ”namlatija je 17 purgera”. Ovaj vikend je u Zagrebu i sve će nam napisat na “glogu” večeras.

Moguće da je i Kanina odsutnost utjecala na nedostatak fizičkih sukoba. Ne raspitujemo se više nego u potpunosti vjerujemo da će ovaj vikend ostati zapamćen kao prvi vikend bez tučnjave još od vremena Ilira.