Usprkos nezapamćenoj gužvi, nije oboren rekord iz 2001. godine kada je graha nestalo za 2 minute i 12 sekundi.
SPLIT/ZAGREB – Iako smo na kilometarske kolone ispred tunela Sveti Rok već navikli, sve je to ništa naspram gužve koja se jutros oko 9 sati formirala s obje strane tunela.
”Kolona se počela formirati nešto prije 7 sati, ali nismo tome pridavali nekakav značaj. Mislili smo da je opet kakav šaht odletio u zrak ili neka takva sitničica” – javljaju nam iz HAC-a.
No, saznat ćemo nekoliko sati kasnije, gužvu ipak nisu stvorili neispravni šahtovi, već o stariji sugrađani željni besplatnog obroka. Kao i svake godine, u svim većim gradovima u zemlji dijelile su se besplatne porcije graha koje poput magneta privlače osobe starije od 60 godina, pokojeg beskućnika i par političara.
Čini se da je ove godine i kriza učinila svoje pa su porcije graha privukle znatno više ljudi nego prošlih godina. Neupućeni turisti koji su se zatekli na autocesti pomislili su da je možda izašao novi iPhone, a oba djelatnika HAC-a koja nisu spojila prvi maj s vikendom ljubazno su im objašnjavali kako se ipak radi o fanatizmu koji umnogome premašuje onaj vezan za Appleove proizvode.
Besplatni prvomajski obrok, naime, događaj je par exellence za hrvatsku gerijatrijsku scenu. On se željno iščekuje čitavu godinu, a, paradoksalno, dosad nije zabilježen niti jedan pozitivan komentar na grah za koji su spremni satima čamiti na suncu pa čak se i potući. Dapače, jedini komentar nakon degustacije graha je: ”Ma žao mi je što sam uopće čekao za ovu splačinu”. Petnaestu godinu zaredom.
Bilo kako bilo, graha je i ove godine nestalo brže od reputacije Borisa Mikšića, a, kao što već znaju oni koji su pročitali naslov članka, specifičnost ovogodišnje proslave prvog maja bilo je spajanje reda za grah dvaju hrvatskih najvećih gradova. Čujmo izjavu jednog od sudionika ovog povijesnog događaja:
”Žena i ja smo krenuli u Maksimir po grah negdje oko 4 i 30 ujutro. Primijetili smo red dug 5-6 kilometara i nismo se previše zabrinjavali. Ali, žensko k’o žensko, morala je popričati s 200-300 poznanika i red je narastao. Baš kad smo došli do kraja reda čujem kako neki deda iza mene govori: ”Anđo, Boga ti jeben ostanen li bez fažola zbog tvog šešira sravnit ću te sa zemljon”. Odmah mi je bilo čudno, u nas nitko ne govori ‘fažol’ već ‘grah’. Okrenuo sam se i shvatio kako iza mene počinje red za splitski grah. Skoro mi je srce otkazalo kad sam shvatio da sam posljednji u oba reda.”
0 comments