Raspravu o glazbi nitko od prisutnih nije prekinuo sa popularnom "O ukusima se ne raspravlja" pa se ista produžila u nedogled

I dok Hrvati strepe od izlaska novog Huljićevog ljetnog hita, u Karlovcu nekolicina iscrpljenih mladića i djevojaka danima vodi bespoštednu raspravu o tome tko sluša kvalitetniju glazbu.

KARLOVAC – Rasprava koju je, sasvim nevino, započela grupa mladića i djevojaka na roštiljanju prošle subote ulazi u drugi tjedan bez da joj se vidi kraj. Naime, prepirući se koju će muziku puštati za vrijeme roštiljanja, društvo se podijelilo u dva tabora. Marko, jedan od najgrlatijih, tvrdio je da mu se ne da slušati Gibonnija “jer su mu stihovi teško preseravanje bez ikakve dubine”. Na njegovu opasku dotična Marica se našla uvrijeđenom kontriravši mu da njegovi Maideni nemaju smisla jer pjevaju o groblju i mrtvacima, a to je, kako Marica kaže “ne samo glupo nego i bolesno.” Rasprava se poput šumskog požara proširila društvom, a svatko je imao što za reći. Jurica je tvrdio da “Gibonni Balaševiću ne može donit vode”, dok je Petar uzvratio da “Balašević ne pjeva nego plače stihove”.

"Što kažeš? Pčela u žlici čaja predstavlja egzistencijalni pogled nihilista na surovost makjavelizma suvremenog globaliziranog svijeta. Prije će bit da je Gibo pio čaj i vidio pčelu."

Uskoro se sva poznata i nepoznata glazba našla na tapetu, a sukobljeni se nisu mogli složiti oko apsolutno niti jedne pjesme. U jednom trenutku se ipak učinilo da bi sve moglo biti uskoro završeno kad se većina društva usuglasila oko puštanja AZRA-e, ali to je blokirao, do tada šutljivi, Ivan tvrdnjom da je “AZRA iz današnje perspektive teško smeće jer ispolitizirani stihovi koji govore o situaciji osamdesetih danas nemaju nikakvu težinu” te još nadodao “AZRA-u slušaju samo ocvali rokeri i pubertetske drkađije željne pičke i mijenjanja svijeta.” Ovakve teške riječi bile su samo ulje na vatru te je rasprava o glazbi dobivala sve snažniji zamah.

Ipak u cijeloj ovoj priči najviše začuđuje činjenica što nitko od prisutnih raspravu nije okončao popularnom “o ukusima se ne raspravlja” što često koriste oni koji ostaju bez argumenata. Kod ovog slučaja, čini se, svi smatraju da imaju kvalitetnije argumente pa bi bilo lako moguće da ova rasprava već sredinom idućeg tjedna uđe u Guinessovu knjigu rekorda kao najduža u povijesti. Kako i kada te hoće li ikada završiti, ostaje za vidjeti. Roditelji sukobljenih svakodnevno donose sendviče i hranu te se nadaju kako će napokon netko reći “O ukusima se ne raspravlja” ili barem onu “Pametniji popušta”.

Nakon ispucavanja sve hrvatske i strane mainstream glazbe, sada se raspravlja u karlovačkim underground bendovima iz druge polovice devedesetih.