Srećom, baš kad je situacija bila na rubu fizičkog obračuna, u kafić je ušao vlasnik restorana na staroj cesti prema Zagrebu koji je zamolio dvojac iz naslova da mu opišu kako izgleda mušterija.
ZAGREB – Jožica Besprdnik najveći je pehist u Hrvatskoj, i to ne zbog imena i prezimena. On je do prije deset dana bio dio crne hrvatske statistike te se mjesecima klatario po Zavodu za zapošljavanje u potrazi za poslom. U početku je čvrsto odlučio da prihvaća samo posao u struci, a nakon skoro godinu dana na burzi uhvatio je samog sebe kako ozbiljno pregledava oglas u kojem se traži ”osoba za čišćenje WC-a, nedjeljom ujutro, nakon srednjoškolskog tuluma”.
Kako sam priznaje, u tom trenutku dotakao je dno života i tamo upoznao Danijela Popovića i Borisa Mikšića što ga je još više deprimiralo.
”Ne sramim se toga, razmišljao sam o najcrnjim scenarijima. Da podržim Bandića na predstojećim izborima. Srećom, tada je stigla obavijest s HZZ-a. Dobio sam honorarni posao, prodavač kokica na stadionu. Majka je prijateljicama pričala da stažiram u odvjetničkom uredu” prepričava nam Jožica.
Nakon što je radosnu vijest javio apsolutno svima, odslušao je i dvosatni edukacijski seminar na kojem su uglavnom objašnjavali „kako smrad ne znači da su kokice pokvarene” te se uputio na Maksimir.
”A kaj da vam velim, sve ste vidjeli. Cijela tribina jela je jedne velike kokice. Ne znam ni sam što ću sa zaradom. Možda to oročim na 400 godina pa kupim kutiju cigareta” tužnu Jožicinu priču u tom trenutku prekine grohotan smijeh čovjeka za susjednim stolom. Mirko Stanešić, 52-godišnji popravljač kišobrana, više od petnaest minuta nije mogao doći do daha od smijeha.
”Slušam i ne vjerujem jebote. Ja imam obiteljski biznis star 200 godina, zadnji kišobran smo popravili Franji Josipu. Sad čekam da deda otegne papke pa da to pretvorimo u kladionicu. Ali ovo, ovo ahahahahahahaha” nije Mirko uspio dovršiti rečenicu, ali ja jesam ovaj besmisleni članak i za to ću dobiti plaću. Za razliku od Jožice.
0 comments