”Ne znam, bila je to refleksna reakcija. Slabije pamtim zadnjih godina i često zaboravim koja je godina. Baš nekidan smo gledali jednu staru snimku iz 1980. gdje sam zajedno s 50 prijatelja plakao kao kišna godina jer je Tito umro prirodnom smrću, a ne od moje ruke” suvisao kao i ostali kolege bio je ovaj HDZ-ovac.
GOSPIĆ – Jedan HDZ-ovac iz Gospića umalo je u jedan dan u vodu bacio svo hrvatstvo i katoličanstvo koje je zadnjih dvadeset godina vrijedno skupljao po lokalnim gostionicama, mladim misama, posjetama Bleiburgu i godišnjim skupovima HDZ-a. Pod uvjetom da u potpunosti zaštitimo njegove podatke, on nam je odlučio ispričati sramotu koja mu se danas poslije ručka dogodila. „Stavite slobodno da sam iz Gospića“ počinje svoju priču ovaj HDZ-ovac, nazovimo ga Franjo, pa nastavlja „ovdje su ionako svi u HDZ-u pa nitko neće imati pojma o kome se radi“.
Nakon što je jutros uredno pohodio svetu misu na kojoj je, hvali se, samo dva puta zaspao od dosade, Franjo je posjetio omiljenu lokalnu gostionicu pa otišao kući na ručak.
„Vodio sam molitvu. Sve je bilo uobičajeno. Ali onda sam na radiju čuo da je Jovanka umrla“ počinje potresnu priču ovaj HDZ-ovac. Svjestan je, kaže nam, ako se priča pročuje da je s njegovom karijerom velikog Hrvata, katolika i profesionalnog ustaše gotovo. „Što mi je ovo trebalo, Darka mi Milinovića. Petnaest godina sam se trudio dokazati da sam se Savez komunista kao osamnaestogodišnjak učlanio da ga rušim iznutra, nikako da dobijem stan i posao. Jedva sam to uspio dokazati pa sad ovo. Sreća što su mi doma bili samo žena i djeca. Sve sam ih zaposlio u uredu direktora županijskog Vodovoda tako da znaju kako se praviti da nisu vidjeli ono što su vidjeli ako netko pita.“
Naime, Franjo je, omamljen vinom koje je popio, te još uvijek mamuran od sinoćnjeg pijančevanja, na spomen smrti Jovanke Broz – zaplakao. Što mu je točno bilo, Franjo priznaje da ne zna. Na trenutak je zaboravio koje je doba i država. Sumnja da je za to krivo jučerašnje čišćenje tavana gdje je sakrio slike s radnih akcija, skupova mladih SKOJ-evaca, nošenja štafeta i sličnih komunističkih mladenačkih zabava kojima je Franjo kao undercover ustaša sudjelovao u svih dvadeset godina svoje mučne komunističke životne epizode.
„Eto, kad su svi palili svoje partijske knjižice i ostale stvari iz bivše Jugoslavije, ja sam svoje sakrio na tavan. Govna su vam ti komunisti, tko zna kad će se vratit, pa treba biti spreman. To vam je moj moto. Al’ eto, ta spremnost me umalo došla glave“ završava priču o plakanju za Jovankom ovaj bivši komunist koji je siguran da će ova sramota, kao i homoseksualnost njegova sina, ostati unutar obitelji.
0 comments