Najgore hrvatske navijačke pjesme, članak čitate na vlastitu odgovornost

Malo je stvari koje se tako prirodno slažu uz nogomet kao sveopći neukus. No, prekićenost rekvizitima, kapice za retrovizore i reklame za Pan odmor su za dušu i tijelo naspram crne rupe neukusa koju neki nazivaju i navijačkim pjesmama.

Nije naša estrada, Bogu hvala, izbirljiva. Svakakvih je tu imena i likova prošlo i prolazi: od Colonije, Katalenića, Antonije Šole pa do Urbana. A nađe se tu i tamo čak i poneki pjevač. Skladaju se pjesme i pjesmice za rukomet, vaterpolo, odbojku, oslobađanje generala, bacanje kugle i kladiva, potezanje konopaca, mlade mise, bikijade i dolaske vatikanskih monarha, ali ipak je vrlim hrvatskim glazbenicima nogomet nekako najmiliji.

Samo u Zagrebu, gradu koji broji dva repera po glavi stanovnika, navijačke pjesme nastaju na dnevnoj bazi, a kao jedna od većih misterija svijeta ostaje činjenica da se svijet još uvijek nije urušio od konačnog slušnog delikta – navijačke klapske pjesme.

Kao što nisu izbirljivi, tako naši glazbenici nisu baš ni kreativni pa se motivi u pjesmama mogu sažeti u svega desetak pridjeva uparenih s riječi “Hrvatska”, a navijačke pjesme poslužit će i kao sat zemljopisa jer još uvijek nije zabilježen slučaj da se u ovom nerazvijenom obliku glazbe ne nabroje sve hrvatske regije, naravno, uz neizbježno otkidanje pokojeg komadića Hercegovine. Ajde kvragu, imaju Bosanci svojih problema, neće ni primijetiti da smo se njihovom zemljom poslužili.

Kada uz sve to pridodamo i spotove koji redovito sadržavaju manekenke, neke tipove koji tehniciraju loptom i navijače-plaćenike koji urlaju i vitlaju bengalkama kao da šepavu sestru žene, dobijemo najobičniji i najniži oblik trasha. U moru glupih, isforsiranih navijačko-estradnih pokušaja uspjeli smo se odlučiti samo na ovih desetak komada.

Oprez feat Josip Šimunić – Svaki

Malo je poznato da je gauleiter Joe, prije nego je i službeno postao Hrvat koji je pred najviše gledatelja u povijesti pjevao operu, godine 2008. u Berlinu snimio pjesmu s grupom čije ime odlično opisuje njihovu glazbu. Pjesma se zove „Svaki“ i nije poznato što je autore natjeralo da je tako nazovu. Možda je nesretnik koji im je konačno dozvolio snimanje pjesme pitao koliko ih je studija do sada odbilo.

Za uvod se pobrinuo sam Joe, a onda nastavljaju dečki iz Opreza stihovima; kao ljeto devedeset osmo, svak’ će znati odakle i ko’ smo. Naša zemlja svakih deset ljeta, mora biti prvak cijelog svijeta. Jer, Bože moj, mora biti treća na svijetu se jednostavno s ničim ne rimuje.

Najtrash trenutak pjesme je bez sumnje oko druge minute kad se pojavljuje nekakav tip s kapuljačom koji pokušava repati, ali mu ne uspjeva jer ima nekakav čudan naglasak, govornu manu ili priča gastarbajterski hrvatski,  tko će ga znati. Naravno i tada je Joe bio ljubitelj opere pa zadnjih pedesetak sekundi prolazi u izvikivanju njegove spremnosti Za dom, što njegov postotak izgovaranja ove fraze kad mu date mikrofon u ruke održava na stabilnih 100%. No, najstrašnija stvar kod uratka kojeg imate čast poslušati ispod ovog teksta je da se nalazimo na posljednjem mjestu liste.

 Čupo – Mi Hrvati

Pred Svjetsko nogometno prvenstvo 2006. odlučio nam se predstaviti i izvjesni Čupo i to s pjesmom maštovitg naziva „Mi Hrvati“. I gospodin Čupo koristi prokušani recept pa tako u prvih minutu i pol pjesme jedno bar pedeset puta kaže „mi Hrvati“ i „u boj, u boj, za narod svoj“. Pjesma ima i edukativni karakter jer Čupo stigne nabrojiti i sve kontinente i većinu zemalja svijeta uz napomenu da ”kako nema sile i nema zla, koje mogu, na terenu, na terenu, sa nama” jer dobro je poznato da Hrvati nogomet ne igraju protiv Engleske, Francuske ili Brazila kako neki naivno misle, već pravih pravcatih sila zla.

 Jole – Ja te volim Hrvatska

Kakva bi to trash lista bila bez kralja lakih nota, plitkih stihova i velikih sunčanih naočala, jednog i jedinog Joška Čaglja – Jole. Godina 2006. je očito bila plodna (ili vjerojatnoije – gladna) za naše estradnjake pa nas je i Jole počastio pjesmuljkom u kojem galvanizira naciju nabrajajući sve hrvatske regije usput zavirivši malo i preko granice do Herceg-Bosne. Pjesma traje čak dvije i pol minute, a Hrvatska ima ograničen broj povijesnih regija (možda je trebao nabrajati županije), pa se mudri tekstopisac dosjetio takozvane Joline multiteze gdje se jednostavni stih:

“Ja te volim, za tebe se molim”

u tren oka pretvara u sitnu poetsku čaroliju:

Ja te volim, volim, volim, za tebe se molim, molim, molim”

 Daddy Deluxe – Za vatrene lavove

E, ovo je toliko loše da je u svoj svojoj imbecilnosti ustvari genijalno. Neki poseban stih ne vrijedi izdvajati jer su svi na svoj način posebni (čitaj bolesni), ali ako onaj „kada krenu tekme, pravi Hrvat klekne“ ne napravi ovu pjesmu hitom, onda s nama nešto definitivno nije u redu. Prekrasan i dirljiv trenutak je i turbo-folk refren koji počinje oko prve minute nakon čega slijedi deranje oooooo Hrvatska i predivni stih Kroacija osvaja uz ekipu do jaja. Pjesma je puna bizarnih paradoksa pa tako Daddy Deluxe poručuje da treba poštovati druge samo pet sekundi nakon što im je zaprijetio batinama. Poseban šarm pjesmi daje i Daddyeva klaunska odjeća, njegovi sporadični epileptični napadi koji na trenutke nalikuju na ples i ogromna mikseta koju drži ispred sebe, a koju ni jednom u onih pet minuta koliko traje pjesma nije dodirnuo.

 Tako je kako je (Funky Bizniss)

Likovi koji pjesmu na youtubeu nazovu „Nova navijačka pjesma“ jednostavno su fascinantni. Nažalost, ili na sreću, to nije jedina fascinantna stvar kod ovog Černobila od pjesme.

Da se radi o grozomornom ostvarenju jasno je od samog početka kada vrli reper, borac protiv sistema i nepravde, navodi da je pjesma nastala u suradnji s Jutarnjim listom. S druge strane, treba priznati da ovaj (s)hit je jedna od najboljih stvari proizašlih iz Jutarnjeg u posljednjih nekoliko godina.

Nakon što nam domoljubno naglasi da je pjesmu, je li, ipak radio za pare i u suradnji s Jutarnjim listom, naivno misliš da od toga ne može gore, ali onda počme i sama pjesma.

“Cijelo selo, želi ići na Euro…” – kaže prvi stih kojeg naprosto morate pročitati još jednom. Kad u prvom stihu pjesme čovjek upotrijebi rimu “selo-euro” možete samo strahovati što vas čeka pred kraj ostvarenja kad ostane bez inspiracije.

A za novi verbalni prekršaj ne treba čekati dugo: “Iako je vani vrijeme vedro, čupam kosu sedam dana tjedno” kaže stih kraj kojeg Milanovićevi monolozi zvuče smisleno.

 Nered ft. Zapresic Boys – Iznad Alpa

Lista najgorih trash himni bez predstavnika zagrebačke rap scene imala bi smisla koliko i kampanja SDP-a u Dalmatinskoj zagori. Ipak, ovo je previše i za vrle repere. Pjesma je toliko dosadna, bezvezna i monotona da youtube kao related content predlaže govore Ive Josipovića.

Najbolji stih: „Mi smo oni što su uvijek vjerni. Prvo, ocu, sinu, duhu svetom pa svojoj zemlji“

 Thompson – Jer, Hrvati smo

Da Thompsonu netko da kunu za svaki put kad spomene Hrvate, kraljeve, slavu, povijest, krv i dom on bi bio… Paaaaa bio bi Thompson. Osim standardnih motiva, pjesma čavoglavskog dinaroida sadrži i drugi bitan element njegove glazbe – ukradena je.

Od nekog tamo Johna Lennona, neš ti, nije da će ljudi primijetiti.

Čekajte malo, priča o povijesti, slavi,domu, vladarima i krvi temeljena na nečemu ukradenom – pa ovo nije navijačka pjesma, ovo je nepisana himna HDZ-a.

  

Mišo Kovač i Josip Katalenić – Croatia Victoria

Apsolutni pobjednici, uvjeljivo najtrash navijačka himna ikada. Ne znamo kome je palo na pamet spojiti ova dva tipa niti je li taj netko bio na bunici ili je netom prije pročitao dvije kolumne Milana Ivkošića, ali ovo je jednostavno POGREŠNO i netko bi trebao kazneno ogovarati za ovo.

Sama pjesma počinje nekakvim neartikuliranim navijačkim urlikanjem, što je recept koji slijede sve pjesme sličnog karaktera nakon čega se izmjenjuju Mišino jaukanje i zavijanje i Josipov nemutirani glasić koji ga pokušava oponašati. Spot je veći kaos od lica Nine Morić pa na istom mjestu imamo mažoretkinje, žonglere, cheerleadersice, nogometaše, navijače i neke tipove koji su u vrijeme snimanja spota na obližnjem zidiću lokali pivo pa ih je bilo šteta ne ubaciti tako bespolene. Šteta što dečki nisu imali više vremena jer, da jesu, vjerojatno bi doveli slona obojenog u kockice na kojem jašu dva patuljka sa sombrerima koji se bore svjetlećim mačevima iz Ratova zvijezda.

Tekst je nastao u suradnji sa Davorom Novovskim. Piši nam i ti, a u međuvremenu nas lajkaj na Facebooku.

Razveseli nas klikom:

0 comments