Ivica (11) oduševio sastavom na temu “Kako sam proveo ljeto”: “Sva tri sata su bila baš lijepa!”

Ivicu je posebno oduševila prva polovica ljeta koja je trajala jedan ponedjeljak od 11 ujutro do čak 12:30 popodne kada je do trgovine prošetao u čizmama, ali bez kišobrana.

Za samo nekoliko dana i kalendarski će završiti ljeto koje je vremenski završilo prije nešto manje od 13 mjeseci, a idealna je to prilika za mnoštvo učiteljica da svojim mlađim osnovnoškolcima zadaju pisanje sastava na temu: “Kako sam proveo ljeto”. Ovoj praksi staroj koliko i zgrada u kojoj podučava djecu, 490 godina, poklekla je i mlada učiteljica Slavica Raškaj koja je svom četvrtom be dala čak dva školska sata za pisanje sastava.

– To radim svake godine, djeca prvih 45 minuta obično traže gdje im je sastav od prošle godine da ga prepišu, a ja za to vrijeme računam koliko ću još godina morati raditi da isplatim 5.000 eura mita kojim sam si osigurala posao u školi. No, ove godine jedan od učenika već nakon 5 minuta predao je svoj sastav što me poprilično iznenadilo – prepričava učiteljica Slavica.

Učenik o kojem je riječ, 11-godišnji je Ivica Conjar koji se, kako kaže, sva tri sata koliko je ljeto trajao vrhunski zabavljao.

– Moje najljepše sjećanje vezano je za sam početak ljeta. Dobro se sjećam, bio je to posljednji dan srpnja u 11 sati ujutro. Otišao sam do trgovine samo u jakni i čizmama, a do sredine ljeta, znači nešto prije 13 sati, čak smo se uputili kod bake na more. Došli smo do naplatnih kućica kad je opet počela padati kiša pa, iako sam poželio da ljeto potraje još malo, moram priznati da sam se sva tri sata baš lijepo zabavljao. Kraj ljeta dočekao sam u automobilu kojeg je nosila bujica, otac je bio ljut i govorio: “A što će tek biti kad počne kolovoz” – napisao je u svom sastavu maleni Ivica i oduševio učiteljicu.

U razgovoru za Sprdex Ivica je istakao i još jedan događaj iz sredine osmog mjeseca kada 48 minuta zaredom nije grmjelo pa je uspio prijeći 2 levela na omiljenoj igrici na kompjuteru prije nego što mu je otac iskopčao struju, a posebno ga je razveselilo i kada mu je u posjet umalo došao prijatelj Marko čiju je kuću iz predgrađa Beča Dunav ipak donio samo do granice s Mađarskom.