Dok smo pratili zagrebačku norijadu jedan prizor nas je ošamutio kao vreća brašna u lice. Usred razgaljenih bivših učenika koji napokon napuštaju čistilište hrvatskog školstva nadajući se boljoj budućnosti držeći se za putovnice kao Kate Winslet za onu dasku na koju je tako očito moglo stati dvoje vidjeli smo nikog drugog nego Vasu Brkića. Pitali smo ga što radi tu.
“Pa kraj škole je!” vikao je mladić pokušavajući nadglasati buku. “Trajalo je četiri godine, ali majke mi izgledalo je kao četrdeset. Mislio sam da ni ove godine neću uspjeti maturirati, ali zadnjih mjesec dana sam stvarno zapeo i uspio sam napokon nagovoriti Šustara da zaprijeti profesoru da će ga prebaciti u Lećevicu ako me ne pusti. Nevjerojatno je kako ti se pogled na svijet promijeni kad prođeš ispit zrelosti.”
U tom trenutku bujica kolega ga je odnijela od nas. Tak nakon što je izgađao nekoliko profesora i slučajnih prolaznika za koje je mislio da su profesori. Kasnije se ispričavao da još ne zna tko radi u školi, a tko ne, prvenstveno zato što nikad nije bio tamo i ne zna gdje je. Napokon smo se uspjeli probiti do njega i pitati ga za planove za budućnost.
“Iskreno još ne znam hoću li nastaviti školovanje, velika je to odluka, tjedni posla. Kažu mi u saboru da se s profesorima na prometu uvijek da pregovarati. Ne vjerujem doduše da ću išta uspjeti prije sutra ujutro. Danas više ništa nije otvoreno, a nestalo mi je tonera”, kratko je objasnio.
0 comments