Na dan kada je 2005. godine jedna majka sina u Zagrebu zaboravila pitati jede li dobro, Mladen Grdović izbacio je novi album. Koja nas neviđena katastrofa očekuje nakon ovog slučaja?
Da su studenti čudne biljke, jasno je odavno. Susretali smo svakavih čudaka, od studenata koji kupuju pokaz do mazohista koji upisuju izborne predmete u osam sati ujutro. Od siromašnih provincijalaca do razmaženih bogatih tatinih sinova koji kombiniraju menije u menzi i piju vina skuplja od osam kuna po litri. Naš današnji sugovornik ne pripada ijednoj od gore spomenutih skupina. Niti je čudak niti je bogataš. Miro Marić (23) iz Zadra, dobro je pazio da mu sva predavanja počinju iza dva sata popodne. Ne želi prespavati nijedno, priznaje nam. „Prošli semestar izborne predmete sam birao po interesu, a ne po terminu predavanja. Naravno, onog u jedanaest sati uredno sam prespavao. Da mi stric iz Drniša nije uskočio sa pršutima, i bez potpisa bih ostao“, priznaje ovaj mladić.
Miro nema ni pokaz. Kao i svi, stoji na srednjim vratima uvijek spreman da pred kontrolom iskoči kroz prozor ako treba.
Sve u svemu, Miro je tipičan student koji je vijest postao zbog svoje mame. Lucija Morić (52), referentica je u banci i Mirova majka. Je li zbog nesnosne južine ili zbog nekog trećeg razloga, gospođa Lucija danas je bila prilično zbunjena.
„Nazvala me kao i svaki dan, sve je zvučalo ok. Malo je ogovarala oca, malo sestrinog muža i njenu majku. Naravno, pitala me što sam jeo. Očekivao sam da će i spomenuti sve jakne koje imam i reći mi da se toplo obučem, ali naglo je prekinula razgovor. Rekla je: „Moram ići, samo nemoj biti gladan gore. Ciao“. I poklopila je, a ja sam zanijemio od šoka“, prepričava Miro začuđen kako mu je majka zaboravila reći da se toplo obuče iako je zadnjih dana prilično zahladilo.
„Srećom, nemam tri godine nego dvadeset tri pa sam na izlazu iz stana uzeo jaknu. Svejedno, postao sam zabrinut za majku“, priznaje.
Za to vrijeme u zadarskoj poslovnici Zagrebačke banke, gdje gospođa Lucija dane provodi govoreći sirotinji kako nemaju ništa na računu, odvijala se prava drama. Dvadeset minuta nakon što je poklopila, gospođa Lucija shvatila je što je napravila: „Zanijemila sam od šoka kada sam se sjetila da sinu svom rođenom nisam rekla da se toplo obuče. Kada sam ga zvala nisam ga uspjela dobiti. Mislila sam da je mrtav. Otišla sam na internet da vidim ima li kakve smrti zaleđivanjem, ali ništa nisam našla“.
Na Mirovu nesreću, nije ležao mrtav u jarku nego je slušao izborni predmet iz staroslavenskog jezika što je, priznat ćete, neusporedivo gore. Kad je vidio osamdeset propuštenih poziva nazvao je majku i smirio ju pa je ta priča dobila sretan kraj, a Miro je, shvatili smo na kraju, ipak čudak. Prijatelji kažu da se nikada nije oporavio od prekida s Josipom, ali kažnjavanje sebe izbornim predmetima na Filozofskom fakultetu sigurno nije rješenje.
0 comments