Srednja škola često se naziva i razdoblje odrastanja. Odlazak na fakultet dokazat će koliko u tome niste uspjeli. Osim ako pod pojmom odraslog čovjeka podrazumijevate čekanje jutra u blatnjavom jarku, preživljavanje na bureku dok čekate novu uplatu od roditelja, laganje tim istim roditeljima kakvog se ne bi postidjeli ni hrvatski političari, ili pak okretanje glave u tramvaju kad shvatite da se ono što sjedi do vas nije čimpanza nego studentica sinologije s kojom ste pijani zabrijali na tulumu Udruge studenata Banije i Korduna.
Bilo kako bilo, jučer dok je jedan od članova redakcije čisteći stan pronašao index kojeg je zašio u madrac skrivajući ga od roditelja, osjetili smo dužnost da bogato iskustvo stečeno tokom 10-godišnjeg studiranja prenesemo budućim neradnicima. Za prvi dio, dragi brucoši, pojmovnik i fraze s kojima ćete se ubuduće često susretati.
Bog – vrhovno biće, navodno stvorio svijet i svemir i svemu udahnuo život. Jedino je zaboravio vama usaditi mrvu odgovornosti i volju za učenjem. Vaš odnos s Bogom sličan je onome koji ćete tokom studija imati s bakom. Tri puta godišnje pravit ćete se umiljati ne bi li dobili kakvu nagradu, a ostalih 300-injak dana ignorirat ćete njihovo postojanje i svojim ponašanjem vrijeđati sve što im je sveto. Više puta dnevno.
Od ponedjeljka počinjem – Najstarija i najučestalija fraza koju ćete izgovoriti i čuti tijekom osmogodišnjeg studiranja ili 12-godišnjeg ako ste bagra s Filozofskog. Nema te stvari u vašem bijednom studentskom životu koju nećete početi od ponedjeljka: učiti, vježbati, štedjeti, stvarno ići na predavanja, otkazati trajni nalog UNICEF-u jer ste siromašniji od onih kojima šalju vaš novac… Dobra vijest je da ćete većinu ovih stvari naposljetku uistinu i napraviti jednom od sljedećeg ponedjeljka pa do kraja vječnosti.
– ”Da, mama”.
Nisam gladan/a, mama – telefonski razgovori s majkom u provinciji koja je rasprodala svu stoku i ugled u selu jer ste vi odlučili postati profesor komparativne književnosti, a ne doktor, odvjetnik ili nešto drugo što normalni ljudi mogu razumijeti, kriju ogromnu zamku. Majku ne zanima je li Fenerbahče primio u sudačkoj nadoknadi, koliko su skupe skripte na koje svakog petka i subote navečer potrošite par stotina kuna, niti zabrana skidanja filmova unutar doma. Majci je jedino bitno da dobro jedete, a razgovor o potrebi za raznovrsnom prehranom činit će i do 50% njenih telefonskih monologa. Učinite li barem jednom tokom studija grešku i kažete da ste gladni ili da ne jedete dobro, možete očekivati nenadani posjet. A kad jadnica nenajavljena uleti u leglo bakterija koje vi nazivate domom, žalosna vam majka, doslovno i figurativno.
Samo jedno piće, treba mi da se opustim – Jedino što će se opustiti nakon ove rečenice je dugme na vašem novčaniku, a na kraju priče ćete se vjerojatno probuditi u blatnom potoku ili, još gore, uz nekog gabora s Filozofskog koji smrdi kao blatan potok. Sve što je krivo, nevaljalo i loše u državi kreće od loših studenata, a biti loš student počinje se upravo s ovom rečenicom. Naravno, prvih nekoliko puta zaista ćete imati namjeru popiti to jedno piće. Sve kasnije biće samo zavaravanje sebe neuspješnije od pokušaja PR službe Tonija Cetinskog da nas uvjere kako je ova spodoba dobra osoba.
Kao što smo rekli, ovom rečenicom koju je, ovako nevinu, smislio sam Sotona, pijanstvo počinje. Da je pijanstvo službeno gotovo potvrđuje rečenica Nikada više neću piti, ali nju nemojte izgovarati jer je djetinjasta, seljačka, pretenciozna i fejk, dakle, Tony Cetinski među rečenicama.
Žohar – Čest stanovnik obroka u menzi, viđat ćete ga češće nego HDZ-ovac pozive na sud. Kad prvi put među komadima onoga što oni zovu tjesteninom naletite na žohara uslijed paničnog napadaja panike završit ćete na stropu menze, a nakon par godina raspoznavat ćete iz kojeg su legla i pitati ih za zdravlje. Naravno, student Filozofskog pustit će žohara da se najede pa pojesti što ostane i usput organizirati performans upozoravajući društvo na opasnosti s kojima se prosječan žohar iz menze susreće.
Red – Opet dvostruko značenje. S jedne strane, red je nešto što u životu normalnog studenta praktički ne postoji. S druge strane, u raznim vrstama redova provest ćete više vremena nego na predavanjima. Ajde, vrijeme je da vam udijelimo i kakav savjet. Ako ikad, kakvim strašno, strašno, nesretnim slučajem budete morali razjasniti neku nedoumicu kod teta na referadi, nikad, ni pod kojim uvjetima, nemojte odabrati onaj šalter na kojem je red najkraći. Oko 96% teta na referadi barata informacijama koje su vam izuzetno korisne ako studirate po Šuvarovom programu iz 1975. (pozdrav drugovi s Filozofskog!), a ona jedna na čijem šalteru nema reda je Sotonina sestra koju iz pakla izbacili zbog zloće.
Pokaz – potpuno nepotreban trošak kojim se služe samo penzioneri i kukavice. Novca za pokaz u studenstkom džepu jednostavno nema, a kupnja pokaza, kraj dvadesetak izlazaka i petnaestak dostava mjesečno, krajnje je neodgovoran potez prema vašim roditeljima koji ne rade da bi vi mogli riskirati život čestom vožnjom javnim prijevoz. Javni prijevoz je besplatan, zato se i zove javni. Ne-kupnju pokaza na Filozofskom fakultetu uvijek možete prikazati kao borbu za socijalnu državu ili neko takvo sranje kojima ćete pokušati zadiviti brucošice indologije i slavenske književnosti, dok varanjem i besramnim potkradanjem ZET-a možete usavršiti vještine koje će vam trebati da završite Ekonomski fakultet.
Index – stvar koju ćete zaboravljati češće nego Sean Connery svoje ime. Autor ovih redaka zaboravio ga je ponijeti na obranu diplomskog, a fino ćete ispraksirati i skidanje svih svetaca s neba kad nakon osmosatnog čekanja ispred referade shvatite da ste ga ostavili doma. Na posljednjim godinama studija, kad ispite budete davali rjeđe nego krv, imat ćete samo mutnu uspomenu na ovu ispravu. Znat ćete da se puni al’ nije paprika, da ga roditelji vole gledati, a nije Sulejman.
Referada – pretpakao i živi muzej. Jedino mjesto, uz kolodvorske šaltere i pokoji Konzum, gdje još možete vidijeti izvorne primjerke sredovječnih žena s pogledom hladnijim od betona na kojem vas je baka upozoravala da ne sjedite. I frigidnih, sudeći prema načinu na koji će se s vama odnositi. Kad su snimali ”Egzorcista” glumci nikako nisu uspijevali dovoljno uvjerljivo odglumiti strah od susreta sa Sotonom pa su ih poslali na referadu lokalnog fakulteta. Još se nisu vratili.
No, pošto osobe zaposlene na referadi u pravilu ne barataju nikakvim informacijama o studiju, a Bologna ih i dalje asocira isključivo na tjesteninu, zahvaljujući njihovim propustima naposljetku ćete, protivno svim zakonima zdravog razuma i fizike, nakon 9 godina studiranja konačno u ruke dobiti diplomu prvostupnika. Mašala, sad kupite natrag onu stoku što je majka prodala i bavite se njome jer drugog posla nećete vidjeti.
Knjižnica – Promenada, šetnica. Idealno mjesto za pokazati na koje ste artikle iz Zare tog tjedna potrošili novac za pokaz. Naime, za razliku od posjeta noćnim klubovima, u knjižnici možete komodno prošetavati bez straha od gužve i lošeg svjetla koje skriva vaše štikle. Ovo je, naravno, i jedini razlog zbog kojeg ćete u knjižnici vidjeti nekog s Ekonomskog fakulteta. Nadalje, naočale koje vam je doktor preporučio za čitanje, krivo pretpostavivši da išta čitate, ovdje mogu na ženama biti izrazito seksi. Muškarci nemaju tu sreću, pa izgledaju mahom kao hipsteri. Muškim studentima je knjižnica idealno mjesto za gledanje studentica, stavljanje statusa o učenju i spavanje bez da vas cimer budi glasnim igranjem Playstationa. Studenti Filozofskog tu se mogu u miru praviti da razumiju Marxa, a zabilježeno je da je bilo slučajeva studenata koji su tu dolazili učiti.
Kuverta – I dok je u većini zapadnih zemalja kuverta sinonim za pisma i poštu koja je, stariji čitatelji će se sjetiti, prije e-maila i interneta služila za komunikaciju među udaljenim ljudima, hrvatskim studentima je kuverta vrlo često jedini način za završiti fakultet. Pošto je svrha i smisao fakulteta da mlade ljude pripremi za život, uloga kuverte zapravo zorno dočarava i simbolizira tu ideju: dok ste u srednjoj školi u kuverte stavljali samo rođendanske čestitke i recepte za antibaby pilule, fakultet vas uči njenoj pravoj funkciji – davanju mita, s čime ćete se tijekom života susresti na milijun mjesta: tražeći posao, tražeći lažnu penziju, kod doktora, prostitutke ili pri otvaranju štanda s kokicama u malenom dalmatinskom mjestu. Tko ne savlada tehniku kuverti na fakultetima, taj odmah može emigrirati. Posao neće naći, a jedino što bez kuverte u Hrvatskoj može uspješno napraviti je oboliti na živce. Samo što ni tada neće dobiti invalidsku penziju jer neće znati kada i kome treba dati plavu kuvertu.
X-ica – kartica koji služi da i sirotinja može nešto provlačiti. Iako je hrana u menzi hrana jednako koliko je Nives Celzijus djevica, te bez obzira na činjenicu što ćete nakon samo sedam obroka u želucu imati više životinja od zagrebačkog zološkog vrta, menza je jedina ustanova koja stoji između vas i gladi. Upravo zbog toga, X-icu će te čuvati i skrivati više nego državni odvjetnik optužnice protiv političara. Petnaestog kada sve požderete i potrošite na pudinge, Golgota počinje, a kraj mjeseca čekat ćete više od penzionera. Osim što oni imaju veću šansu da ga i dočekaju.
Bicikl – Način na koji koristite bicikl mnogo govori o tome koji fakultet studirate. Studentima Filozofskog bicikl je statusni simbol i smisao života. Naravno, što ružnija to bolja.
Studenticama Ekonomije bicikl služi za mršavljenje te križanje muškaraca kao potencijalnih muževa ukoliko se služe ovim nemotoriziranim prijevoznim sredstvom. Studentima Prometa bicikl će služiti kao simulator vožnje aviona ili vlaka, dok će FER-ovcima on uvijek i zauvijek ostati samo asocijacija na prvu misiju u GTA.
Potpis – svrha i smisao svih triju odlazaka na fakultet tokom semestra bit će, garantiramo vam, potpis. Iako ćete tijekom studiranja morati vaditi masu potpisa, od potpisa doktora koji će svoju karijeru ugroziti potvrdom da vam je zaista pelud izazvala četveromjesečnu alergiju zbog koje niste smjeli ni blizu faksa, do potpisa mrtvozornika koji će vam za sto kuna potvrditi da je baka Marica opet otegla papke dan ipo prije ispita. Bog i batina svih potpisa ipak je potpis profesora koji će na kraju svakog semestra potvrditi da ste uredno izvršili sve obaveze tokom godine. Pošto tijekom semestra niste petnaest puta promijenili čarape, a kamoli bili na svih petnaest predavanja, dolazak do potpisa prava je mala umjetnost koju ćemo vam otkriti u narednom članku. Do tada otiđite na prvo predavanje i sjedite u zadnju klupu. Najgore što vam se može dogoditi je da vas profesor zapamti, što je, olakotna je okolnost, teško za vjerovati pošto je prosjek godina profesora na hrvatskim fakultetima veći od prosjeka godina u staračkim domovima ili u tramvajima.
Ma upisat ću ovaj predmet, zanimljiv je, nema veze što su predavanja u 8 ujutro – Nemojte.
Demonstratori – pristojna, pravo fakultetska, riječ za lizače šupka. Demonstratori profesorima služe isto kao što vama služi toaletni papir. S tim da papir može biti mirisan, ugodan i koristan u praksi. Zaista ne znamo što je nekome u glavi da se prijavi da bude službeni profesorov vodonoša, ali uvjereni smo da bi te iste ljude u kasnijim godinama mogli naći na popisu članova HDZ-a.
0 comments