Dosadan si kao jutarnji tv program? Kad progovoriš i komarci bježe? Nemaš djevojku, a želio bi je imati? Žene u kafićima bježe od tebe ko Enterprise od Borga? Dobro, za početak možda bi trebao prestati koristiti usporedbe iz Star Treka za situacije iz stvarnog života. Možda je to jedan od razloga. Budimo realni, za pravu ženu trebao bi iskeširati par tisuća eura i poslati ih njenom ocu u Ukrajinu. Onda si miran par godina, barem dok ona ne nauči hrvatski. Ako imaš novca, ovo je definitivno sprdex preporuka. Ako nemaš, čitaj dalje. U svojoj beskrajnoj providnosti evolucija je čak i najneuglednijim i najslabijim jedinkama ponudila mogućnost da prenesu svoje gene budućim generacijama. U nastavku donosimo tri scenarija u kojima osoba ženskog spola ne može pobjeći od tebe ma koliko to htjela i bar 30 načina na koje ćeš čak i takvu šansu uprskati.
Konobarica kvartovskog kafića
Tvoja idealna šansa za neku vrstu odnosa sa suprotnim spolom ako ne računamo pop upove webcam djevojaka koje ti iskaču na youjizzu. Izaberi najveću rupu sa što mlađom djevojkom. Točenje pelina lokalnim kronerima i cjelodnevno gledanje teleteksta sa rezultatima kosovske druge odbojkaške stavlja te u prilično dobar položaj. Nakon što je pijanom lokalcu iznervirana rekla da ne može više ni vode na dug dobit, ti shvaćaš da je vrijeme za igru.
“Jebiga, nije ti lako” ili neki slični, više usput bačeni izraz suosjećanja dobar je početak. Sretna što je netko u kafiću iole normalan, ona se iskreno veseli vašem razgovoru. Prvih sat vremena. Kada završiš polusatnu priču o svom stricu koji može pojest pet kila janjetine ona će odavno biti psihički mrtva. Kad primijetiš da se dosađuje počinješ paničariti. Nekome se u toj situaciji jezik dodatno razveže, a netko sasvim zanijemi. Ne znaš koja je opcija gora. Dok ona lagano umire, odlučuješ se za konačan napad, blitzkrieg za kraj. Prepričavaš svoje urnebesne dogodovštine s terenske nastave iz arheologije kad ste se pijani popišali na ostatke ranoromaničkog zvonika. Nesretnica shvaća da do kraja smjene ima još 4 sata i prihvaća tvoju 92. ponudu da popije piće. Natoči si jeger, sipa u njega mišomor, odabire dostojanstven kraj.
Bolnička čekaonica
Možda i tvoja najbolja šansa. Pošto hrvatske bolnice njeguju lijepu tradiciju čekanja od minimum pet sati, jadnica nema gdje. Bolnička populacija je u prosjeku, koliko god to nemoguće bilo, dosadnija od tebe. Kraj nje sjedi osamdesetpetogodišnji atavizam od žene koja joj priča kako je za vrijeme savezničkog bombardiranja 1945. sjedila na hladnom betonu i od tada je muče bubrezi. Priče o izvrnutim kukovima, rahitičnim koljenima, prepričavanje kako “od kćeri mali sa pet godina zna ama baš sve” i slične teme iz kluba 70 plus tvoja su idealna prilika. Razgovor s tobom u ovoj situaciji joj predstavlja nevjerojatno opuštanje.
– Super mi je Hobbit – obara te s nogu nova favoritkinja za ženu tvog života.
– Znaš da je i meni. Samo sam malo razočaran samom radnjom filma. Znaš, mislio sam da će manje pažnje biti posvećeno patuljcima, a da će se dio radnje odvijati na esjeveru gdje baš u vrijeme patuljačke potrage za zmajem dolazi do dizanja Angmara, a sramotno je da je i Dol Guldur zastupljen u samo nekoliko scena. A i budala zna da su događaji iz Dol Guldura utjecali na budućnost cijelog Međuzemlja. Znam da je presmiješno, ali nekad mi se čini kao da Jackson nije ni pročitao Silmarilliona, slažeš se, hahahaha? – počinješ svoj poznati petosatni monolog o povijesti Međuzemlja, a njeno “Ma nisam ja čitala knjigu?” neka te ne obeshrabri. Pristojno sluša i klima glavom čekajući kraj. Priče ili života, svejedno, a pošto se liječi u javnoj ustanovi vjerojatnije je ovo drugo. Ti prelaziš na priču o svom najnovijem Star Wars maratonu izražavajući sumnju u najavljene nove nastavke. Ona se okreće onoj starijoj gospođi sa početka priče i pita što joj ima novo s malim unukom.
Autobus
Jadnici je propao prijevoz autom do metropole, a ona je nevino mislila da joj je to najgore što joj se desilo tog dana. A onda si ti sjeo kraj nje.
Autobus je mjesto gdje tvoja dosada najviše dolazi do izražaja. U prepunom busu ona jadnica što se nađe kraj tebe u tih par sati razočarat će se u sve ono što je u srednjoj školi sanjala o tome što su i tko su ti studenti i kakav je studentski život.
Čim je shvatila da ipak neće sjediti sama nesretnica vadi mobitel i stavlja slušalice u uši. Amaterska greška. Baterija na njenom Samsung Galaxy Youngu kojeg je oblijepila naljepnicama pa okolo govori da je S4 mini traje otprilike 11 minuta što je i više nego dovoljno za iskusnog djevca poput tebe. Prisluškivao si što sluša i sad imaš idealan ulet za početak razgovora.
”Oh, Alicia Keys. Za mene je to prava glazbenica, mirna, ozbiljno posvećena muzici, a ne k’o ove vješalice bez glasa poput Rihanne.
– Meni je Rihanna baš super.
– Ma ne kažem ja, odlična je Rihanna. Baš onako divlja, vidiš da joj muzika nije sve u životu, super mi je to. Treba se zabavljati, a ne ove neke Lane del Rey, sve nešto depresivno, Bože sačuvaj.
– Blue Valentine mi je najdraža pjesma.
– Ma ne kažem ja…”
Beskičmenošću ubijaš i ono malo šansi što su ti ostale nakon što si za vrijeme pauze ostao u busu da ti netko ne ukrade Toshibin laptop stariji od pošalica koje koristiš.
Negdje prije Zagreba uspio si je nagovoriti da joj pošalješ zahtjev na Facebooku jer si 20-minutno prepričavanje Youtube videa završio s rečenicom ”ma smiješno je kad pogledaš”. Smoždena od priče nesretnica odlučuje da će rađe zauvijek napustiti studij nego riskirati još jednu vožnju do Zagreba s tobom. Vraća se u rodno mjesto, postaje konobarica u kvartovskom kafiću gdje 5 godina toči peline kronerima da bi jednog ponedjeljka na početku smjene na vratima ugledala tebe.
Sviđa ti se što radimo? Lajkaj Sprdex na Facebooku. A lajkaj i naš drugi projekt, Uskličnik.com.
0 comments