Stijene su, izgleda, jedini turisti koji posjećuju Omiš u predsezoni.
OMIŠ – Omiš je malo mjesto na dalmatinskoj obali, najpoznatije po činjenici što su svi jednom kroz njega prošli, ali se nitko baš i nije zaustavio. No, osim titule ”najljepšeg mjesta u kojem jedva da sam bio”, Omiš je nacionalno poznat i po tzv. omiškom ruletu. Svaki put nakon 4 ili 5 kapi kiše, naime, na Omiš se sruče nekoliko tona teške kamene gromade koje se obično zaustave u nečijem dvorištu ili, kod onih sretnijih, dnevnoj sobi.
Našalit će se neki pa reći kako, otkad je zatvorena popularna kuglana, kuglanje u gradu ipak nije zamrlo, a, osim očajnog humora, očaj je vidljiv i na licima onih nesretnika koje kamene gromade već godinama izbjegavaju. Jedan od takvih je i Jurica Martinović, 56-godišnji ribar koji je svoju gromadu, istini za volju, napokon dočekao, ali teško je reći da joj se razveselio:
”Neki će se smijat, ali Omiš je mali grad. Vamo se apsolutno ništa ne događa. Kad počnu stine padat nama je to ko Božić. Ja ću sad ić kod moga kuma Josipa na večeru i svi će oni pričat o stinama. Malom Frani palo 20 tona na auto, Josipu 17 tona na radni stol u kužini, Mate osta bez 4 apartmana, a meni palo ovo jada od niti 5 tona. Šta ću ja s tin? Niti će me ko slušat, niti mi se da pričat o toj franji šta mi je pala u dvor” – nije mogao skriti razočaranje nesretni Jurica.
Odbio je Jurica i medije. Uvijek zainteresirana za priče običnih ljudi, Nova TV je već osigurala 20 minuta središnjeg Dnevnika za Juričino zahvaljivanje Gospi što ih je spasila od gromade, no obitelj Martinović se zahvalila na ponudi i odlučila nastaviti čekati kapitalca koji će ih proslaviti.
”Evo zovu u četvrtak 2 ipo minute kiše popodne, padat će sigurno. Ajde Marko, napravi krevet ako padne u sobu da ne bude sve neuredno na televiziji” – pokušava utješiti Josipa žena Marica.
Uistinu je zanimljiv taj mali gradić čiji su stanovnici pronašli način da se raduju vlastitoj nevolji. Njihovu volju za životom, čini se, ne može uništiti ni činjenica da ovdje, baš kao i u ostatku Dalmacije, života praktički nema.
”Preživjeli smo 20 godina vladavine lokalnog HDZ-a, sigurno nas neće uništiti nekakve stijene” – tiho nam dobacuje jedan mladić koji je, razumljivo, poželio ostati anoniman. No, neke radikalnije struje čak tvrde kako razloge samoubojstva zatrpavanjem, kojeg Grad pokušava počiniti već desetak godina, treba tražiti upravo u depresiji prouzročenoj višegodišnjom vladavinom ove stranke.
FOTO: Mojevijesti.ba
0 comments