Dva dana nakon što su preuzeli upravljanje tvornicom Finvest, svih 400 radnika se kandidiralo za mjesto direktora

Čistačica Mara proglasila se direktoricom interijera, a vozač viličara Marko direktorom export/import poslova.

ČABAR – Nakon senzacionalne odluke Marijana Filipovića da svoju tvornicu ostavi radnicima uslijedio je slavlje neviđenih razmjera u malom selu u Čabarskom kraju. Seoski vatromet, karusel trabanata, Moskviča i traktora iz cijelog sela te izbor za miss krave samo su dio bogatog kulturno-umjetničkog programa u kojem su uživali Čabrani. Negdje oko ponoći proslava je ozbiljno prijetila da nadmaši onu nakon oslobođenja generala, no srećom sramotu je spriječio prisebni župnik koji je hicima iz kalašnjikova rastjerao razdragane mase kućama.

Nakon pijane proslave, trijezno jutro dočekalo je zaposlenike firme s neplaćenim računima za feštu i prvim problemima. Sukobili su se drvorezač i čistačica. Sve do sada takve domjenke plaćala je firma, no kako je sada firma pripadala njima, sav trošak bi trebao pasti na leđa samih zaposlenika.

”Ja razumijem da treba to proslaviti, no ako se već prvi dan troši na šampanjac , sutra će se trošiti na luksuzne automobile, od kuda njima pravo da troše novce moje firme?” vikao je Marko koji je inače skupljao piljevinu nakon obrade drva, a nakon preuzimanja tvrtke zakapario mjesto u Nadzornom odboru.

Sljedeći veliki problem nastao je pri izboru direktora. Nakon višesatnih pregovora konačno je odlučeno da se on odabere tajnim glasovanjem na kojem je svih 400 radnika svoj glas podarilo sebi što bi značilo da tvrtka ili nema direktora ili ih ima 400. Trenutno se vijeća o boljem rješenju.

U prva 2 tjedna tvornica od 400 zaposlenika je narasla na 728 zaposlenika, a osmosatno radno vrijeme skraćeno je na dvije smjene po dva sata. Mijo, perač prozora/direktor eksterijera zaposlio je dvojicu svojih sinova. Košarkaša i nogometaša, ”ja sam već stariji ne mogu baš da se saginjem pa će da donji dio prozora briše nogometaš, gornji košarkaš, a ja ću malo po sredini” kaže Mijo.

Telefon za narudžbe novih drvenih trupaca je bio užaren. Iako se doimalo da je to zbog obima posla, pomnijim pogledom vaš novinar ustanovio je kako su radnici tvorničke telefone iskoristili za javljanje rodbini u Njemačkoj, Kanadi i Australiji te za zvanje Bingalice.

Nakon mjesec dana na vrata je pokucala i porezna, tržišna, i radna inspekcija. Naime Mari iz obližnjeg sela Čobanići se nije svidjelo što nije zaposlena njena 60-godišnja kćer pa je poslala inspekciju rada.

Svih 327 novih zaposlenika nije bilo prijavljeno jer Ankica iz pravne službe firme, koja je do jučer radila kao čistačica, nije znala što da radi, no njen ured je blistao od čistoće.

Za svakog neprijavljenog radnika došlo je po 30 000 kuna kazne, što u konačnici iznosi 9,810 000 kuna koje se moraju platiti u roku od 7 dana.

Budući da u sobi za sastanke ima mjesta samo za 40 ljudi, 400 direktora je podijeljeno u deset manjih grupa koji su naizmjence vijećale o rješenju problema. Logično, svaka je grupa zaključila kako će zatvor izbjeći ako krivnju prebaci na neku drugu grupu te su tako opet ostali bez rješenja. Naposljetku su odlučili podmetnuti požar i dug platiti novcem od osiguranja, no Šimun Brkić koji je inače podmetao požare kada bi zagustilo rekao je da mu ne pada napamet iz direktorske pozicije opet spasti na stari posao.

U sveopćoj tučnjavi koja je uslijedila pas čuvar Roki, jedini zaposlenik firme koji nije bio unaprijeđen tokom samoupravljanja, domogao se ključeva tvornice i odnio ih starom vlasniku koji je pomahnitale direktore ponovno preraspodijelio na stare poslove.

Bilo je lijepo dok je trajalo.