Iz Zadra stiže nesvakidašnja priča sa svakidašnjim završetkom.
ZADAR – Milan Bigulica i Borko Jamešić dva su, prema vlastitom priznanju, sitna kriminalca i lopova. Iako su svjesni da baš i nije najpametnije da se time javno hvale u razgovoru s vašim novinarom naglašavaju da im je voda došla do grla i da su jednostavno sa svojim slučajem morali izaći u javnost. ”A i u ovoj situaciji mi se odlazak u zatvor čini k’o odmor na Karibima” dodaje Milan zvani Krtica.
Naime, ova dva lopova prije nekoliko mjeseci upala su u prostorije jedne poznate hrvatske banke, ups strane banke s hrvatskim imenom, te iz njenog sefa otuđili veću količinu novca.
”Stvari su krenule odlično. Budući da noćni čuvar ima čak jedno dijete i psa prisiljen je raditi dva posla da bi preživio i znali smo da je samo pitanje vremena kad će klonuti u san. Šef poslovnice je, kako da to kažen, u školi smo ga prozvali Matun. Šifra na vratima je isto bila Matun, ponekad se pitam kako je došlo do toga da je on voditelj bilo čega, a ja lopov” prepričava početak svoje tužne priče Borko zvani Marka.
”Najlakša pljačka ikad! Ma lakše nego kad smo onaj put kad smo upali u HEP na početku radnog vrimena pa tri sata bili sami u zgradi ahahahahahaha” smije se Milan, ali ne zadugo.
”Prvi problemi su počeli već par dana nakon što smo uzeli novac. Jebiga, ja sam već stariji i odlučio se baciti u legalni biznis. Pravac u banku i sredio preko ovog kolege Mikasa kredit u francima. Ne smijem ja sad pričati koliko love smo ukrali, ali plati vamo, plati tamo, naknada za vođenje računa, naknada za opomenu, naknada za izračun naknade i paf – nakon šest miseci banka uzela nazad sve šta smo ukrali!” jada se Borko.
Iako su pokušali potražiti pomoć u udruzi Franak te u Potrošačkom kodu, naposljetku su shvatili da i tu trebaju platiti da bi im netko poklonio pažnju. ”Ista stvar je sa svim drugim medijima, sad znam kako je Maji Šuput” kaže Borko.
Rasplet ove neobične priče trenutno nije na vidiku. Krtica i Marka ispod madraca imaju još dovoljno novca za otplatu jedne mjesečne rate kredita, a što nakon toga ni sami ne znaju. Nadaju se da su svojim višegodišnjim djelovanjem na polju osiromašenja neopreznih ljudi barem zavrijedili radno mjesto u nekoj od banaka. Ako ni to ne upali, sad policija zna njihova imena i zatvor im se uopće ne čini kao loša opcija. ”Bolje i to nego da ne uspijemo platiti ratu kredita i upadnemo u dug banci. Iz zatvora je moguće i izaći” zaključuje Borko.
0 comments