Slučaj Komandira Šamila ili što da je Che Guevaru usred govora netko tjerao na večeru

Padali su zatvori, Vlade i cijela carstva. Revolucionarna bujica gutala je tisuće života. Ali nikada nijedan vođa usred govora nije pozvan na večeru.

U redovitim razmacima, možda svako par mjeseci, na zadnjim stranicama dnevnih novina, ili na naslovnici 24 sata, iznikne priča o najglupljem lopovu svih vremena. Jednom je to neki nesretni pljačkaš iz Kalifornije koji je netom prije pljačke na istom pultu podigao novac uz predočenje osobne iskaznice. Drugi put je to golobrada budala koji se pohvali statusom na Facebooku. Bilo je tu vojnika koji su, efektnije od terorista, milijunske štete nanosili vlastitim Vladama hvaleći se sutrašnjim vojnim planovima na društvenim mrežema. Britanski obavještajci, valjda, ne mogu u pub sjesti i raspravljati o očajnim vremenima za Liverpool bez da na stol izvade USB s najtajnijim podacima. Koji kasnije zaborave. Svima im je, osim gluposti, zajednička jedna stvar – da su učinili nešto glupo, pogrešno ili nezakonito.

„Nu, Joe. A vidi ovog idiota u Hrvatskoj“ reći će sutra vodoinstalater Joe mladom šegrtu dok budu čitali New York Times u pauzi popravljanja cijevi luksuznog stana na Mannhattanu.

„Hrvatska, Hrvatska. Ne znam, nisam čuo za taj restoran. Vjerojatno je to na Brooklynu. Slabo jedem tamo“ opalit će mladi šegrt i ispasti glup ispred starijeg kolege jer pojma nema da je to jedna od zemalja Sovjetskog Saveza.

Za razliku od gore spomenutih junaka Komandir Šamil, kao najgluplji terorist svih vremena, završit će u svjetskim novinama, naslovnicama svjetskih ”24 satova” i u istražnom zatvoru samo radi toga što je napravio – apsolutno ništa. Šamil, dopustite mi da pretpostavim, s Letećim Vojom nema ništa. Možda su, eventualno, iste opskurne stranice komentirali, jedan drugome lajkali moguće. Samoprozvani Komandir, teško onda da ima šta i s Vojinim bombama. “A u pičku materinu. Kako se ja ovoga nisan sitija” moguće da je reagirao Šamil kada je čuo za bombu na tračnicama. Sljedeće što je promislio bilo je da u Trogiru nema tračnica. A niti on ima bombu. U svakom slučaju, Šamil je terorizmu blizak kao gorespomenuti Liverpool naslovu prvaka. Ipak, kao i svi normalni Dalmatinci kada opali zima pa dosada učini svoje, Šamil je odlučio u pozvati na sveopći ustanak.

Kako bi Che Guevarra djelovao da danas živi, ne možemo znati. Ipak bi pripazio, a to je zaista nezgodno, priznat ćete, da dok mijenja svijet u video poruci zaključa vrata. Jer teško bi tinejdžeri diljem svijeta danas ljevičarili s njim na prsima da mu je usred revolucionarnih govora upadala majka s pozivom na ručak koji se hladi. Jebiga, meso se ohladi pa ne valja, o pireu da i ne govorimo, a važna revolucionarna pitanja biti će vruća i poslije večere. Che Guevarra je to znao!

„Vidi ovog kretena u Hrvatskoj. A što sve hoda po svijetu. Mi smo bar znali zašto pljačkamo“ u nekom američkom zatvorskom sustavu 4. stupnja proturit će novine ovaj što je stavio status da je opljačkao ovome što je ostavio osobnu na pultu banke otišavši s gotovinom.

„E jebiga, tri obroka dnevno i krov nad glavom u Hrvatskoj. To se kod njih ne zove zatvor. To se kod njih zove uspjeh.“