Majka za vrijeme razgovora sa sinom studentom nije pitala je li jeo

Potresna ispovijest studenta čija se majka jedan cijeli dan nije raspitivala o njegovoj prehrani.

Osvanulo je još jedno jutro u suncem okupanoj Dalmaciji. Riječ ”jutro” uzmite figurativno, s obzirom da je navedeno jutro osvanulo za jednog dalmatinskog studenta, budućeg stupa ovog prekrasnog društva, stupa kuće čiji su balkoni napravljeni od nearmiranog betona. Zašto to kažem?  Pa zato što se naš student probudio malo prije podne, ljut na sebe i sve oko sebe, naravno, iz njemu nepoznatih razloga. Probudivši se, naš superinteligentni student je obukao rasparane kratke hlače te se laganim korakom uputio prema zahodu. Nakon jutarnjih rituala sa četkicom za zube, we školjkom, te gelom za kosu, uputio se prema dnevnom boravku, sjeo za laptop te upalio fesjbuk. Nije se puno zadržao na fejsu, jer ga je po tko zna koji put iživcirala sisata studentica ekonomije koja je stavila status kako sa svojim jedinim dragim (kojeg je noć prije prevarila sa vozačem BMW-a iz Čapljine) pije kavu na gore spomenutom dalmatinskom suncu. Upitavši se ima li sve to smisla i što je on Bogu skrivio da mora sve to oko sebe trpjeti, ugasio je laptop, obukao dva mjeseca neopranu majicu, te bijele starke koje je kupio kako bi ga poluinteligentne partijanerice iz O’Hare doživjele kao misterioznog umjetnika i buntovnika, pa mu, vođene takvim razmišljanjem , dale da u marini ispod navedenog noćnog kluba ponjuši malo ženskog spolnog organa.

     Nakon što je u rekordnom roku od jednog sata obavio sve gore navedene rituale, uputio se prema faksu. Nije taj dan imao ni ispita niti predavanja, uputio se prema faksu kako bi popio kavu, otišao na ručak, pa onda za još jedno kavom nakon ručka lagao sam sebi da će ići u sveučilišnu knjižnicu učiti, naravno, nakon što popije kavu. Sve je lijepo i uredno teklo po planu, kad je odjednom dnevne rituale prekinuo jedan poziv na mobitel, i to, vidi vraga, baš dok je čitao novine za kavom. Dok je vadio mobitel iz hlača, podsvjesno se pomolio Bogu kako bi ga zamolio da je spomenuti poziv upućen od neke ženske osobe. I dragi Bog mu je, kao svima nama puno puta u životu ispunio želju, međutim, Bog nije kriv što ovaj nije bio definiran do kraja kad ga je zamolio da na ekranu piše kako je poziv upućem od ženske osobe, te je nakon nekoliko trenutaka shvatio da je poziv upućen, ni manje ni više, nego od rođene majke. A što ćeš, majci se moraš javiti. Njezin poziv je uvijek misterij, razni su razlozi zbog kojih osoba iz čije smo vagine svi ispali naziva svoju djecu na fakultetu. Svašta se tu može pronaći, od najjednostavnijih pitanja o polaganju ispita, preko raznih tračeva o susjedima, do ovih malo bolnijih ispitivanja o prekršajnim prijavama koje su došle na kućnu adresu, a naslovljene su na ime njezinog voljenog sina. Kao što rekoh, razni su razlozi majčinih poziva, međutim, jedno pitanje se proteže kroz sve pozive, od prvog do zadnjeg dana studiranja. To je svima nama poznato pitanje koje glasi:”Jesi li jeo?”  Dakle, svašta se može dogoditi, razlog majčina poziva može biti i dojava o očevom infarktu, ipak, uvijek se nađe vremena i živaca kako bi se studentu postavilo to zagonetno pitanje.  Upravo iz tog razloga je naš superinteligentni student ostao začuđen kad je majka završila svoj poziv, vjerovali ili ne, bez da sina upita ”da li je jeo”. Na prvu loptu, to i nije shvatio tako ozbiljno kao što je trebao, tek mu je kasnije informacija o ozbiljnosti problema došla do njegovog alkoholom opterećenog mozga. Inače je razgovor tekao sasvim očekivano. Na majčino pitanje ”jesam li te probudila”, on je odgovorio kako nije jer se probudio još u 8 sati ujutro, na majčino pitaje ”gdje si”, on je odgovorio kako upravo ide do faksa učiti, iako se nalazio u kafiću, na majčino pitanje ”što ima novoga”, on je odgovorio kako nema ništa novoga, jer zašto bi majci uopće povjerio činjenicu kako je prošli vikend popio tristo kuna, te još dvjesto ubacio na Manchester United koji je primio gol u sudačkoj nadoknadi.

    Nakon što je popio kavu, uputio se prema menzi, uzeo tri komada pohane piletine, te sjeo za jedan od stolova. Naravno, nije imao apetita, te su mu ostala nepojedena dva od tri  komada navede pohane piletine uzgojene u podrumu nuklearke Krško. Cijelo vrijeme je razmišljao o činjenici da ga rođena majka nije upitala je li jeo. U nemogućnosti da trpi više svu tu misterioznost i pritisak na njegove vitalne organe, odlučio je popodne nazvati majku. U biti, poslao joj je poruku, pa neka ona troši lovu na računu, ionako nema nikakvog troška u životu osim što meni svaki mjesec šalje lovu kako bi završio faks i kako bi meni bilo lakše u ovom životu na brdovito-bijednom Balkanu. Nakon  poslane poruke, majka ga je nazvala, te ga začuđeno upitala zašto joj je posalo poruku da ga nazove kad su razgovarali prije tri sata. On nije odgovorio, već je spretno skrenuo sa teme. Lutavši od priče do priče pokušavao je cijelo vrijeme razgovora natjerati majku da ga upita to toliko željeno pitanje. Naravno, majka nije popuštala, jer svima nam je poznato koliko su majke tvrd orah, te koliko snažnu intuiciju imaju. Intuiciju koje se ne bi posramio ni Hercule Poirot, pa čak, usudim se reći, niti Horatio Caine. Razgovor je završio,a naš student je ostao začuđeniji nego što je to bio prije drugog razgovora sa majkom. Nije mu bilo više ni do čega taj dan, te je u jednoj nanosekundi donio odluku da ide natrag u stan. Kad je došao u stan bacio je torbu u kut sobe, oprao ruke, uzeo daljinski u ruke te legao na kauč. Nakon dva sata provedena na kauču, opet mu je zazvonio mobitel. Nije mogao sakriti osmijeh na licu kad je vidio da ga opet zove majka, koja je imala sa njim podijeliti vijest kako je došla plava koverta u kojoj piše da mu je sud prihvatio žalbu koju je uputio kad je dobio kaznu zbog vožnje u alkoholiziranom stanju.

    Nakon nekoliko sekundi smijeha i zadovoljstva, razgovor se nastavio po principu ”majka govori o svojim problemima, a ja se pravim da slušam i gledam Two and half men”. I onda, odjednom, kao iz vedra neba, došlo je na red i ono zbog čega je naš student cijeloga dana razmišljao o samoubojstvu (planirao je bacanje pod gradski autobus br.6). ”Šta radiš sada, jesi li jeo?” – upita ga majka.

Naravno, nije vjerovao svojim ušima što čuje, te mu je iz tog razloga gušterača u krv oslobodila abnormalnu količinu adrenalina, sto puta višu od uobičajene. Kad se malo smirio, popio vodu sa šećerom, i nakon osamnaest majčinih pitanja ”alo, jesi dobro”, odlučio je odgovoriti.

”A jesam, pojeo sam nešto malo piletine i krumpira, sad učim nešto za neki ispit”- odgovorio je.

I tu je razgovor završio. Vođen mišlju kako je ovo bio naporan dan za njega, odluči se za odlazak na spavanje. Kad je krenuo prema sobi, sjetio se da nije obavio jedan svoj svakodnevni ritual. Ovo ”svakodnevni ” uzimamo kao prosjek, jer ima dana kad ritual ne obavlja uopće, kao što ima dana kad ga obavlja po nekoliko puta. Uzeo je laptop, te otvorio svima poznatu stranicu lobstertube.com.

Nakon obavljenog rituala, otišao je na počinak, te mirno zaspao.

Eto, vidite, kako se svi problemi mogu lako rješiti, treba samo biti uporan i vjerovati u Boga. I u lobstertube!