Ono što je u biologiji mitoza, to je u glazbi klapoza: kada od jedne klape nastane šest novih, nerijetko s 90% istih članova ali uvijek s nekom novom, starijom dalmatinskom riječi u imenu.
Dalmacija, zemlja mora, kamena, srdele i ovisnika o heroinu netom što je zaboravila peronosporu i mungose suočava se s novom epidemijom, epidemijom klapa. Glazbena evolucija se još jedan put grubo našalila na račun dobrog ukusa poštenih građana, kao da Splitski festival nije dovoljna kazna pripadnicima ove povišću pritrujene regije.
I dok većina poštenog svijeta već godinama muku muči s zaustavljanjem krvarenja iz ušiju uzrokovanog hitovima Vjekoslave i Tonća, klapus boybendicus prikrao se na stražnji ulaz. Broj klapa ove godine i službeno je nadišao broj gradova, sela i zaselaka u Dalmaciji, a njihovo razmnožavanje ove je godine prvi put preteklo razmnožavanje jednostaničnih ameba.
Kao što kaže stara kineska poslovica: daj čovjeku instrument i nahranit ćeš ga za jedan dan, nauči sve u klapi svirat nahranit ćeš im i prve rođake. U restoranu drugog rođaka. Na dug i s popustom. Jer tko ima srca klapi zaračunat punu cijenu, Linić mu pokucao dabogda.
Ovim poučeni, mladi, sredovječni i metuzalemi su zbog strašne nezaposlenosti propjevali, a broj klapa je premašio broj Dalmatinaca.
„Ne znan šta se ovo događa, jednoga san skidala sa igle, a ovog mlađeg ne mogu skinit s klapa. Stariji nije moga govorit, a ovon usta začepit ne moš. Nije ni mutira a s prijateljima se igra na ulici glavnog tenora. Di ide ovaj svit…“– govori Verica, dalmatinska majka i kućanica koja kao i druge majke primjećuje kako im se djeca sve ćešće kući vraćaju masne brade i promukla glasa.
„Počeo sam kao drugi tenor. Iza škole i po portunima, vođen radoznalošću. Nisam se ni okrenuo,a već sam bio bariton. Što da vam dalje kažem… Besplatne srdele, crno vino, a zatim i prva mješovita klapa. A sami znate što se događa kada se u priču uključe žene… A ni novac nije bio zanemariv. Hvala Bogu na svecima zaštitnicima i danima vatrogasaca, gaža nije nedostajalo“ priču kako je upao u klapsku subkulturu prepričava Filip iz Trogira, koji je promijenio više klapa među kojima posebno valja istaknuti Klapu Afan, Klapu Baketina, Klapu Bagulin, Klapu Cancarele, Klapu Fineštrin, Klapu Gratakaža… „Ko će im pamtiti broj. Osnovao sam ih dvadesetak, ali sve počinju s nekim od prvih petnaest slova abecede. Drugi dio riječnika starih dalmatinskih riječi sam izgubio pa moram pripaziti da ne istrošim sve riječi“ priznaje Filip.
Iz Zavoda za dobar ukus pozivaju mlade da se drže podalje od samozvanih klapa koje nisu ni blizu onome što su klape nekada predstavljale. „Apeliramo na roditelje da ne nasjedaju pojedinim samozvanim voditeljima koji će vašoj djeci obećavati finala u Kaštelima ili, daleko bilo, Omišu. Ako zamjetite da vam dijete učestalo sluša CMC, na youtube pušta Tomislava Bralića ili koristi riječi koje su u doba Marka Marulića već bile zastarjele, obratite se nekome s glazbenim ukusom, makar to bila starija sestra koja sluša Maju Šuput“ stoji u priopćenju Zavoda za dobar ukus.
KLAPE DOLAZE!
Ubojice popa i predvodnici novog trasha
Nanjušivši potencijalnu zaradu okupirani su svi lokalni opskurni festivali, konobe bez sanitarne, zidići, pričesti i sprovodi. Ovo je za posljedicu imalo da prvaci popa kao što su Mijo Lešina i Tina i Nikša završe u ilegali, i ubilo svaku mogućnost okupljanja Saše, Tina i Keđe jer jednostavno kolač nije toliko velik.
No nije sve tako sivo,7 istih riječi u 178 različitih pjesama jednostavno daje nadu da se i sa skučenim vokabularom i onaniranjem po dalmatinskim simbolima može pristojno živjeti. Oživljene su stare dalmatinske riječi, izmišljene su nove stare dalmatinske riječi koje ništa ne znače al dobro zvuče.
Ukoliko cijenite klape kakve su bile nekoć, refleksno tražite daljinski kad vidite na tv da su tri čovjeka po jednom mikrofonu na bini i ako se pitate da li se to nama Tomislav Bralić smije dok pjeva stanje još nije tako kritično.
Izgled tipične klape: (lat. boybendicus vulgaris)
Vođa obično najkurpulentniji i najmarkantniji mora imati snagu ukoravanja pogledom pri falšu, a ujedno biti dobri duh ekipe s prikrivenim plesnim talentom kojeg će lagano otkrivat na klapskom putovanju od starih klapskih pjesama, obrada, jolinih bekvokala do apsolutnog popa.
Brojčanost ostalih članova varira o broju prvih rođaka, trenutačnoj dosadi ekipe iz kvarta, kapacitetima lokalnih gostiona u kojima se može na poznanstvo što jeftinije jesti i zapjevati nakon odrađene gaže te umješnosti baratanja instrumentima kojima će se prikriti nedostatak sluha barem 3 od 7 članova.
Ovaj tekst nam je još prošle godine poslao čitatelj Ante Ž. Zbog vlastite lijenosti, zaboravljivosti i neprofesionalnosti, tekst nismo objavili tada, ali evo ga sada u nešto izmijenjenoj verziji. Eto, slobodno šaljite svoje članke. Objavit ćemo ih kroz deset godina. Valjda.
0 comments