Dok je čekao red u menzi izgubio studentska prava

Mnoge je to podsjetilo na slučaj studenta Prometa iz Posušja koji je 2003. propustio čitavi ispitni rok čekajući u redu za bankomat.

Marko Alaburić, dvadesetčetverogodišnji student Zagrebačkog FER-a, prije točno godinu dana donio je čudnu, da ne kažemo potpuno ludu, odluku. Ničim izazvan i zapljusnut novopronađenom moralnošću i kolegijalnošću, Marko je odlučio kako više u menzu neće ići preko reda.

Prema nekim izračunima, ukoliko sada stanete u red u menzi na SC-u, u tanjuru će vas dočekati mlado od žohara koji je u ovom trenutku još ličinka — Dobra vijest za Marka je ta što je, dok je čekao red, u Kini posađeno, radijacijom kontaminirano, izvađeno i transportirano oko 4 tone krumpira te je po prvi put u studentskoj karijeri dočekao da u trenutku kada dođe na red u ponudi još uvijek ima pomfrija

„Svi su mi govorili da sam luđak, ali ja sam tako odlučio. Znao sam da ću dugo čekati u redu jer će se ljudi ispred mene masovno ubacivati glumeći da su prijatelji od ljudi koji su tu od ranije. Naoružao sam se sendvičima i novcem za dostavu i odlučio dokazati kako je moguće legalno i pošteno doći do hrane u menzi – ma koliko to trajalo“ počinje Marko priznavši nam kako je bio uvjeren da će njegova pravednička pustolovina potrajati nekoliko sati.

I tako je Marko toplog listopadskog dana 2012. godine zatvorio vrata svoje studentske sobe i krenuo prema nekoliko stotina metara udaljenoj menzi Studentskog dom „Stjepan Radić“. Kao što je normalno, red je završavao malo prije Zadra i Marko je junački krenuo prema kraju reda ni ne obazirući se je li možda zna nekoga tko je bliže početku reda.

„Iako sam netom prije odlaska u menzu doručkovao, kada sam stigao na kraj reda već sam bio dobrano ogladnio. Srećom, na prvoj godini sam naučio da u menzu uvijek nosim sendviče da imam što pojesti dok čekam u redu za ručak“ pripremio se Marko svjestan da će dugo čekati pošto neće ići preko reda.

Ipak, uskoro je ovaj student shvatio da se red ne smanjuje. „Dapače, kako se bližila večera red je samo rastao, a ja sam cijelo vrijeme bio zadnji. Kada je red toliko narastao da sam već vidio Split iza sebe, mislio sam čak okrenuti se i ući u njihovu menzu, ali onda sam se sjetio da se nisam cijepio protiv tetanusa.

Mic po mic Marko se lagano bližio čarobnim tacnama. Red je rastao i smanjivao se, a Marko je pomalo napredovao. Metar po metar, hranio se dostavom i sendvičima što su mu prijatelji donosili. Jutros je napokon došao do menze, ali uslijedio je novi šok. Naime, Marko je izgubio studentska prava. Pošto je odlučio ići legalnim putem, znao je da ne smije upotrijebiti tuđu iksicu. Da nesreća bude malo manja, ovaj student naposljetku je shvatio da su u međuvremenu cijene u menzi toliko narasle da ne bi imao novca ni za sok, kamoli za obrok.