VELIKI VODIČ Malo seksa, puno depresije i još više rata: Kako snimiti hrvatski film

Živimo u zlatnom dobu televizije. Serije nikad nisu bile kvalitetnije, a hollywoodski filmski blockbusteri ruše sve rekorde zarade i gledanost. A onda je tu i hrvatski film. Mali otok beznađa i depresije u industriji koja inače napreduje brže od stranačkog uhljeba u mladeži HDZ-a. Kao ni hrvatska država, ni naš film se već dvadeset godina ne miče s mrtve točke, ali i takav jadan i nesretan ima svoju publiku. Jebiga, netko pije, netko se drogira, netko sluša Pernarove govore, a netko, eto, moždane stanice ubija hrvatskom kinematografijom.

Snimiti film u Hrvatskoj lako je kao popiti čašu vode ili završiti fakultet u Mostaru. Samo slijedite ove kratke upute i u tren oka i vi ćete se naći u probranom društvu redatelja kao što su Antun Vrdoljak i Jakov Sedlar.

1. Bitorajac – Navojec – Leon Lučev sveto je trojstvo hrvatskog filma. Četvrtog glumca ne tražite, nemamo ga.
2. Snimajte duge kadrove. Snimajte kišu, snijeg, sunce, pustu prašnjavu cestu, ogradu na kojoj se suši boja, potpuno je nebitno. Samo nek kadar traje bar pet minuta.
3. Dijalozi su jako bitni. Ne daj bože da budu dinamični. Jedna riječ svakih trideset sekundi je i više nego dovoljna.
4. SHKJ nije neka komunistička kratica nego vrlo važan naputak, a odnosi se na Standardni Hrvatski Književni Jezik. Dakle likovi moraju pričati k’o da su sad ispali iz kakve Krležine drame. Npr: – „Oh, oče, pa to ste vi”,  “Ta tko bi drugi dovraga bio?“, “Doista ne znam, no vaš me posjet posvema iznenadio.“

5. Likovi moraju pušiti. Bar pet šteka cigara se potroši u jednom prosječnom hrvatskom filmu.
6. Mora imati oznaku 18+. Ništa too much, neka sočna psovka ili viseća sisa, čisto da se dobije dojam kontroverznosti.
7. Što depresivnije to bolje. Najbolje bi bilo da glavni lik u prvoj sceni pokopa babu, falije zadnji par na kladionici i izgubi psa Žuću kojeg mu zapljeni banka radi neisplate zadnje rate kredita u francima.
8. Likovi koji tupo bulje kroz prozor držeći cigaretu (vidi točku 5) su isto nešto što morate imati. Bilo da kontempliraju o ljubavi, smislu života, rezultatima Premier lige ili izborima u Donjem Sračincu, oni su neizbježni jer odaju dojam dubine i kompleksnosti iako su najčešće slojeviti k’o Ava Karabatić.
9. Soundtrack ne smije biti pjesma s više od pet riječi. Preporuča se kakav posmrtni marš u izvedbi Ive Josipovića na klaviru uz Massima kao prateći vokal koji ne pjeva već tužno tuli svako toliko izgovarajući riječi kao „tuga“, „očaj“ „PDV“ i slično.
10. Film mora imati rat, bilo kao pozadinu, bilo kao glavnu temu priče. Nije bitno jel Domovinski ili Drugi svjetski, ali najbolje bi bilo oba. Svaki lik je opterećen ratom, u svakoj sceni se vide fizički i psihički ratni ožiljic, a radnja vašeg filma se i događa u ratom razrušenoj Udbini 1996.

I to bi bilo to. Razradili ste scenarij, snimili par scena i drmnuli lovu od HAVC-a. Na konju ste. Cijeli svijet je vaš. Na snimanje trošite deset posto od ukupnog iznosa, a ostatak ide u fond za kurve i kokain  obrazovanje i osobno usavršavanje. Dobijete filmsku nagradu na festivalu čiji ste suosnivač pa s njom na idućem projektu dobijete milijun kuna više. Sretno.

Piše: Davor Novevski