Došli, vidjeli i jedva preživjeli.
U 14 sati Šestanovac se pržio na 36 stupnjeva Celzijevih. Na samom ulasku u selo dočekalo nas je vrlo neugodno iznenađenje – već dvije godine ovaj the društveni događaj oglašava se pomno osmišljenom marketinškom kampanjom koja se temelji na komadu tkanine i spreju u boji. Nitko nije osjetio udar financijske krize kao organizatori bikijade koji upravo nedostatak spreja i tkanine krive za 30% slabiju posjetu nego lani.
Kao i na svakom seoskom derneku, svaka osoba starija od 12 godina na okupljanje stiže u vlastitom automobilu. Lokalna cesta u sekundama se pretvara u parking, ali srećom i ovaj put je tu bio lokalni penzioner koji je samoinicijativno odlučio na svoja pleća preuzeti nevjerojatno važan posao preusmjeravanja automobila na školsko igralište/parking. Hvala mu, bez njega nikad ne bi uspjeli proći kroz 14 metara široki ulaz na igralište.
Nakon uspješne operacije parking stižemo pred ulaz na borilište. U zraku miris znoja i pečene janjetine, oko nas raskopčane košulje i zlatni zubi. Ah, ulaz je 30 kuna, ali platili bi mi i tristo.
Nakon godina utrošenih na analizu navika potrošača odlučeno je da se posjetitelje odmah po ulazu zapljusne ponudom audio kazeta i DVD-ova s borbama bikova. Nakon podužih konzultacija odluka je pala – kazeta koju kupujemo je ona Nedjeljka Bajića Baje iz Katuna, a DVD legendarna štraparijada Drinić 2011.
Odmah po ulasku na borilište primjećujemo nekoliko naivaca u crvenim majicama. Očito ne čitaju Sprdex, dobili su što su i zaslužili. Samo par koraka dalje stiglo je i, nažalost, najveće razočaranje dana. U našim ”Uputama za ponašanje na bikijadi” nismo ni naglašavali da se na seoskom derneku ne pojavljujete ako imate bilo kakvu fizičku manu (generalno je potrebno između 8 i 11 sekundi izloženosti masi da dobijete okrutni nadimak kojeg se nećete riješiti ni mrtvi jer će vam ga ugravirati na nadgrobnu ploču) ili ste, oslobodi Bože, druge boje kože.
Mislili smo da se možda radi o neispavanosti ili mamurluku, ali slike smo pregledali više desetaka puta i dileme nema – na bikijadi je viđena prava pravcata crnkinja. Oko 50 minuta smo je pratili u stopu u nadi da su se ostvarili svi teorijski preduvjeti za super-uvredu: žena i uz to druge boje kože ničim izazvana na bikijadi u Šestanovcu. Dugih 50 minuta smo se nadali i –ništa. Tek jedna jedina bijedna primjedba ”A nu je bogareti šta se lipo ispržila na suncu”. Teško razočaranje, sramota, da ima pravde vratili bi nam novac.
Razočarani i bez imalo elana krenuli smo dalje. Raspoloženje su nam, kao i obično, malčice popravile fudbalerke svih oblika i boja. Ovaj modni atavizam mnoge ljude bode u oči (kakva krasna igra riječi pošto svi znaju da je Mrkonja iz Katuna u polufinalu teške kategorije slavio ubodom roga u oko Sivonje iz Dicma), ali ima li ugodnije slike od mladića čija se fudbalerka prpošno vijori na ljetnom povjetarcu poput bikovog repa koji rastjeruje mušice? Nema, naravno da nema.
Nešto boljeg raspoloženja uputili smo se prema borilištu. Počelo je obećavajuće. Već u prvoj borbi (15 sati, +55 na suncu) bikovi su se pogledavali poput ljubavnika u Veneciji. ”Vod’te te kravet’ne doma” nismo čekali ni 3 minute na lokalnog šaljivdžiju. No, osim njega valja istaknuti i ovogodišnje new entryje:
”Ovo van je judi prijatejska utakmica”, ”Bodi ga, nije ti brat” (opet krasna igra riječi, saznajemo kasnije da su dva bika uistinu braća), ”Doša san na bikijadu, a ne telejadu”, da spomenemo samo neke. Nakon što je temperatura malo pala i borbe su se zahuktale, a upravo tada dogodilo se nešto novo, šokantno, nedoživljeno. Baš dok su se dvije grdosije na radost svih prisutnih bole do iznemoglosti, iz publike se začulo ”Dajte in aspirin”. Kakav obrat! Šaljivu dosjetku moguće je uputiti i ako su bikovi previše agresivni. Ovo mijenja sve! Moramo nanovo pisati upute za posjetitelje bikijada.
Nastavit će se….
0 comments