Svi se još uvijek živo sjećamo nesretne sudbine Ljube Jurčića čija je politička karijera naprasno prekinuta kad mu je tokom rutinskog sistematskog pregleda napipana kičma.
HRVATSKA – Predsjednik Ivo Josipović proživljava najteže dane svog predsjedničkog mandata. Život na ovoj iznimno odgovornoj funkciji učinio je svoje i začetnik Nove pravednosti svoju idealističku viziju Hrvatske platio je onim najdragocjenijim – zdravljem.
Nagomilalo se tu s godinama dosta stresa i mnogo teških odluka. Ako se probudi u 11 treba li odmah doručkovati ili da čeka ručak? Paše li uz neku vrstu ribe plavac ili malvazija? Kako održati govor u kojem ide niz dlaku baš svim zainteresiranim stranama? A bogami nije bilo lako ni ostati budan tijekom čitave mise na Badnjak.
Uništio bi ovakav život i mnogo jače od njega i stoga ne čudi činjenica što je prije nekoliko mjeseci obolio od bolesti koja gotovo isključivo pogađa najuspješnije političare – kronično žmirenje na jedno oko.
”U početku mi je bilo super. Žena bi mi rekla, Ivo eno Vojković izvlači lovu iz ZAMPA, a ja – op, zažmirim na to oko. Sutra Milanovićev brat dobije sumnjiv kredit, a meni drugi kapak spušten. Išlo mi je toliko dobro da sam, osim vida, počeo gubiti i dar govora. Do kraja mandata planirao sam jednostavno postojati i ne raditi ništa, što je bolje od bilo čega što je ijedan političar učinio za Hrvatsku, složit ćete se ili možda nećete jer su neki političari za Hrvatsku učinili puno, a neki nisu, a bilo je i nekih između tako da možemo reći da su političari radili nešto za Hrvatsku, iako možda i nisu” u svom stilu na novinarsko pitanje odgovorio je predsjednik.
No, iako je u početku žmirio kao nitko prije njega, nakon nekoliko mjeseci Josipović je počeo osjećati prve prave posljedice opasne bolesti.
”Tijekom radnog vremena toliko sam jako žmirio da bi i u ostalih 22 sata dnevno osjećao posljedice. Na jednoj večeri mi je vidokrug bio toliko sužen da sam jedva vidio vlastitu korist! Jako sam se uzbudio zbog toga. Prijatelji su mi dolazili i govorili: ”Ivo, što ti je? Izgledaš živo!”, a srce mi je pumpalo krv žilama toliko brzo da sam prestao biti proziran” jada nam se predsjednik.
U tom trenutku shvatio je da je operacija jedino rješenje. Liječnici su ga upozorili na potencijalne rizike ovakve operacije i predsjednik priznaje da se boji za svoju budućnost u politici. Osim što bi sada možda mogao uistinu vidjeti ljude kojima se okružio, predsjednik smatra da mu je politički program ponajviše ugrožen činjenicom što bi s oba zdrava oka slučajno mogao ugledati vlastita muda.
0 comments