Da se radi o psihički sasvim rastrojenoj osobi dokazuje i činjenica da je čitav proces od kupovine zemljišta do izgradnje kuće apsolvirao bez ijedne krvave svađe i sudske parnice sa susjedima.
MAKARSKA – Ivan Alebić naizgled je sasvim običan pedesetogodišnjak. Sijede kose, uredno podšišanih brkova te košulje pažljivo raskopčane da se između prsnih dlaka naziru obrisi zlatnog lančića, ali ipak ne previše da ga ne udari propuh po bubrezima. Ukratko, Ivan je, barem na prvi pogled, tipičan hrvatski gastarbajter koji se pred penziju poželio skrasiti na rodnoj grudi.
Takav dojam o njemu su imali i mještani Makarske gdje je prije nepunih 5 godina Ivan kupio zemlju na kojoj je krvavo zarađenim novcem planirao sebi napraviti dom.
”On je tu došao 2008. godine, oko cijene smo se dogovorili na jednoj kavi. Doduše, nije rekao da će novac donijeti krajem sljedećeg tjedna nego već sutra, što mi je odmah bilo malo sumnjivo, ali računao sam garant će se sutra pojaviti s par tisuća eura manje pa ćemo se onda cjenkati” kaže Ante Roščić, Alebićev prvi susjed i čovjek koji mu je prodao zemljište za gradnju.
”Radovi su počeli već nakon par mjeseci. Tada sam počeo primjećivati kako s ovim čovjekom nešto ozbiljno ne valja. Ostao je unutar gabarita i nije prešao ni pedalj na moju zemlju. To me jako pogodilo jer sam taj mjesec bio jednu svađu sa susjedima koja se pretvori u sudsku parnicu daleko od toga da dobijem trajni popust u odvjetničkom uredu ”Mažuran”. Nije ni doselio, a već mi je iz ruku izbio preko 15 tisuća kuna uštede na sudskim troškovima” kaže ojađeni susjed Ante koji nije ni sanjao da najgore tek slijedi.
”Zemlju sam prodao samo i isključivo s jednim ciljem. Da ovaj lovaš digne zgradurinu i tako zakloni pogled na more mom susjedu Franku koji opetovano preskače moju ogradu kojom sam zapriječio jedini put do plaže. Moj sinko, dolazim ja nekidan kažem mu: ”fino fino Ivane, dobra garažica, a kad će ostatak?”, a on odgovara da je to čitava kuća. Je ako je za pasa!” prepričava Ante dok nam se iza leđa prikrao gastarbajter Ivan.
”Zašto kuću niste, kao i svaki drugi pošten povratnik iz Njemačke, gradili po principu jedan sin – jedan kat” pitamo ga, ali odgovora ne dobijamo. Kako doznajemo, svih pet Ivanovih sinova žive van zemlje i ne planiraju se vraćati u Hrvatsku tako da nikakve prepreke za izgradnju peterokatnice nije bilo. Idemo dalje, pitamo zašto nije bar podigao nosive zidove za drugi kat pa da tako nedovršeni stoje godinama? Muk i tišina. Je li mu barem struju uvodio netko potpuno nestručan s vezom u HEP-u za jeftine pare? Naravno da nije. Kako je uopće ova kuća izgrađena, nikome nije jasno. To je tema kojoj ćemo se definitivno pozabaviti nekom drugom prilikom.
0 comments