Nakon dugog niza opadanja, broj hrvatskih suza prolivenih zbog Tita ove godine se popeo na 30.
HRVATSKA – Duge 32 godine su prošle od smrti druga Tita. Prvih deset još se i mogla pronaći kakva prosta duša koja bi priznala kako ga je odlazak ‘najvećeg sina naših naroda i narodnosti’ pogodio do suza, no nakon zbivanja s početka devedesetih prolivene suze za ovim ‘zločincem i mrziteljem svega hrvatskog’ priznaje tek pokoji ostarjeli partizan koji dosađuje unucima pričom kako je nekad bilo bolje.
Svi ostali Hrvati su se nekad tokom devedesetih, u najboljoj maniri Marcela Prousta, nevjerojatno živo prisjetili te proljetne večeri kada je poljudskim stadionom plačnim pardon veselim glasom spiker objavio: ”Umro je drug Tito”.
Dotad neviđena kanonada suzavaca i baklji sručila se na tlo poljudske ljepotice, trudili su se naši nogometaši suzdržati suze da ne pomisli tko kako plaču zbog Tita, ali kasno je bilo.
”Nadljudski sam se trudio, ali dres je upio dim. Pekle su me oči, jedna suza je sama kliznula. O nikad prežaliti neću što je nisam zadržao u oku” – kaže Zlatko Vujović kojeg prijatelji i danas znaju pecnuti kako je plakao za Titom.
Osim nogometaša, izgubljeno vrijeme u sjećanje su devedesetih veoma uspješno prizvale i mnoge druge javne osobe:
”Što je vama ljudi? Baš tu večer 4.5., sjećam se kao da je jučer bilo, gledala ”Prohujalo s vihorom”. Kakav krasan film, kakav tužan kraj. Plakala ko’ kišna godina zbog Rhetta i Scarlett. Nisam ni znala da je umro taj, kako ste rekli, Tuto?” – uvjerljiva kao i obično bila je Jadranka Kosor.
Ostao bi broj prolivenih suza zbog bivšeg drugara i dalje na nuli da se nekim čudom u redakciju Sprdexa nije javio izvjesni Domagoj Franjo Pavelić.
”Plakao sam kao godina. Tri dana i tri noći. Volio sam putovati u Beograd i Skopje, a znao sam da će biti sranja kad stari odapne. Zovem se Domagoj Franjo Pavelić. Zaboli me kurac” – kaže ovaj hrabri starac.
0 comments