Rođena beba koja ne nalikuje nijednom od roditelja

Nakon što je 16-godišnji Indijac prije neki dan razriješio 300 godina star matematički problem, priroda je znanstvenicima ponudila materijala za još 300 godina razmišljanja.

Njegov sin nije bio te sreće

OSIJEK – Izgleda da većina Hrvata nije pozorno slušala na satovima biologije pa ih uvijek iznova oduševljava činjenica kako će dijete u manjoj ili većoj mjeri naslijediti određene fizičke osobine bioloških roditelja.

”Ma pogledaj mu samo oči, isti otac!”, ”Vidi joj obraščića, ma pljunuta majka” dva su najčešća komentara s kojima se novorođenče susretne prilikom izlaska iz rodilišta. Naravno, poseban šok je kada dijete ima, recimo, očeve oči i majčine obraze. Lica poznanika novopečenih roditelja se u tom slučaju iskrive od oduševljenja, zatim obično krene ispuštanje neartikuliranih zvukova zbog kojih se dijete u pravilu rasplače. Ali eto belaja, baš kad plače usne mu se rašire tako da svi shvate koliko zapravo nalikuje djedu. I tako do njegove/njezine 18 godine kada se donosi konačan sud o tome kome nalikuje.

No, ovu sretnu priču neće doživjeti Marijana Batalić iz Kruljeva kraj Osijeka. Marijana, slatka mala Marijana je rođena prije 6 dana, a još nema konsenzusa oko toga čije su joj oči, usta i obrazi. I ne samo da nema konsenzusa nego je izgledno kako ovo nesretno dijete nikome ne nalikuje.

”Bili smo šokirani. Imala je plave oči, a i ja i žena imamo crne. Rekli su nam da sva djeca imaju plave oči, ali nije to opravdanje. Razočarani smo, ne želimo izaći iz rodilišta. Zvao sam svekrvu koja živi u Dubrovniku da dođe i vidi možemo li malu povezati bar s nekim daljnjim rođakom. Doći će svaki čas, ne pitajte ništa” u dahu nam je prepričao Ivan Batalić, nesretni otac.

Iz osječkog rodilišta javljaju kako se nikada do sada nisu susreli s ovakvim slučajem.
”Dapače, nama iz noćne smjene bude dosadno pa roditeljima nekad namjerno donesemo krivu bebu. Dvoje-troje je dosad primijetilo, ostalih 20 tisuća bi čak i tada našlo neki dio kože koji im nalikuje. Ali ova beba bogami ne liči na nikoga. Malo me podsjeća na Sanju Sarnavku, ali nisam lud da to kažem roditeljima” kaže jedan od dežurnih liječnika koji, naravno, poželio ostati anoniman.

Što će s malom Marijanom biti tek ostaje za vidjeti. Očajni roditelji i dalje će noći provoditi uz stare foto albume, a da se poslužimo riječima Marijaninog oca: ”valjda će se i ona zmija iz Dubrovnika sjetiti nekog od 22 tisuće rođaka o kojima mi priča svakog Božića”.

“Treba vidit liči li na poštara” – već smo se mislili izvući bez standardnog komentara kad nam se obratio nasmijani portir osječke bolnice, kojeg je cijeli slučaj dobro zabavio i bar na trenutak odmakao od ispunjavanja tiketa koji će ga preseliti na Havaje.

Razveseli nas klikom:

0 comments