Na trenutak skrenuo pogled s brojača dok je točio gorivo pa ostao bez životne ušteđevine

S pozitivne strane, junak ove priče sada barem zna da mu lampica za gorivo nije pokvarena te ponekad može biti i ugašena dok vozi.

ZAGREB – Mnogi muškarci ostali su bez svega zbog žena, ali, ako izuzmemo Adama, rijetki su oni koji se mogu usporediti sa Zagrepčaninom Svenom Bilićem. Ovaj dvadesetšestogodišnjak jučer je svog limenog ljubimca odveo u redovni dnevni posjet INA-inoj benzinskoj postaji, a, pokazat će se kasnije, taj posjet mogao bi mu vrlo lako biti i posljednji.

”U petak dok sam se vraćao s posla stao sam jednom pješaku na semaforu i, jebiga, otišlo 50 kuna goriva. Otišao sam do benzinske i ulio sve što sam zaradio taj dan. To mi je bilo sasvim dovoljno da dođem do 15 kilometara udaljene kuće. No, zaboravio sam da danas idemo do ženinih roditelja koji žive u skroz drugom kvartu te sam ujutro opet morao do benzinske. Dok sam šetao do postaje s čašom u koju sam namjeravo natankati gorivo ono je ponovno poskupjelo i osjećao sam da to neće biti dobar dan” počinje svoju tužnu priču Sven.

Kad je došao na postaju Sven je čašu natankao gotovo do vrha i vratio se kući napojiti svog polovnog Golfa. Budući da je gorivo prekrilo gotovo čitavo dno rezervoara, Sven i žena odlučili su se počastiti te su na putu sa Cvjetnog naselja do Trešnjevke svratili do trgovine. Pokazat će se kasnije, bila je to kobna odluka.

”Ma da, zaboravio sam da je nedjelja i dok sam tražio parking kazaljka od goriva se spustila toliko da je između nje i onog ispupčenja koje označava potpuno prazan rezervoar eventualno mogla stati dlaka. Znao sam da ćemo na putu od Jasmininih roditelja opet morati na benzinsku. Tako je i bilo” nastavlja Sven.

Kad su se vraćali od Jasmininih roditelja, mladi bračni par stao je po treći put tog dana natankati gorivo.

”Igrali smo kamen-škare-papir i ja sam izgubio pa sam krenuo tankati. Jebiga, nije da moram baš svaki dan na poslu pojesti nešto. Stavio sam pištolj od goriva u rezervoar i krenuo, kao i obično, brzim refleksnim pokretom prsta jedva dotaknuti mehanizam za točenje. Znate, kao ono kad piše 9,97 pa se trudite da jedva prijeđe deset kuna tako da ukradete koju lipu. Ne sjećam se najbolje što se kasnije događalo, mislim da sam razmišljao koji je ono grozan vic ispričao Jasminin otac pa da mu se narugam sutra s kolegama s posla. U razmišljanju me prekinuo zvuk koji automatski prekida točenje kad je rezervoar pun. Srce mi je stalo, poželio sam da je pištolj od goriva pravi pa da se ubijem” kaže neutješni Sven.

Nesretni Zagrepčanin nije siguran koliko je točno gorivo teklo bez nadzora, ali vjerojatno se radilo o sekundama. Nekoliko sekundi u kojih je u nepovrat otišlo svih 328 kuna koje je ovaj bračni par sa solidnim primanjima uspio uštedjeti u prve četiri godine zajedničkog života u Zagrebu. Od sutra kreću ispočetka, a Sven je usprkos svemu ipak sretan što će ubuduće dvaput razmisliti prije nego odu na večeru kod Jasmininih dosadnih roditelja.