Semafor u Savskoj ulici u Zagrebu, kod Učiteljske akademije, poznat je kao jedina sporija stvar od sudskih sporova u Hrvatskoj.
Dinko Glibić (24) iz Benkovca davne 2007. nakon mature krenuo je u Zagreb na studij poput mnogih svojih vršnjaka. Brucoš kroatistike i portugalskog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu uspio je preko ujninog bivšeg muža sestre srediti dom na Šari, umiljati studentski dom na početku Trešnjevke.
„Bio je listopad 2007., baš nekako ovo doba godine“ prisjeća se Dinko koji je tog jutra krenuo na predavanje iz Osnova staroslavenskog. „Svratio sam do obližnje pekare po dvije žemlje, što god to bilo, i stao na semafor u Savskoj ulici. Krenuo sam nešto ranije jer mi je rečeno da se na tom semaforu jako dugo čeka na zeleno za pješake. Ipak, ovome se nisam nadao“ govori Dinko o početku svoje neplanirane životne avanture. „Uporno su auta prolazila, gorilo je crveno za pješake. Nakon nekoliko minuta čekanja odlučio sam upaliti mp3. Dok sam otpetljavao slušalice nisam primjetio da se upalilo zeleno. Kad sam shvatio bilo je već kasno. Ponovo je bilo crveno. Odlučio sam čekati iako je već bilo jasno da sam zakasnio na predavanje.“
Što se dalje dešavalo, Dinko se i ne sjeća najbolje. „Davno je to bilo“ kaže. U svakom slučaju, Dinko je, igrom slučaja, propustio još nekoliko desetak sekundi dugih zelenih svijetala za pješake. Jednom je vezao špigetu, drugi put je plaćao dostavu hrane koju je redovito naručivao dok je čekao. Što je ostalih nekoliko puta radio, i ne sjeća se najbolje. U svakom slučaju, kada je Dinko sljedeći put pogledao na sat bio je listopad 2012. godine. „Nisam mogao vjerovati. Pa mladost mi je ostala na tom semaforu“ govori Dinko sablažnjen spoznajom da na semaforu toliko dugo traje crveno svjetlo.
Dinko se jutros probudio naslonjen na stup od semafora: „Prenio sam se i vidio zeleno svjetlo za pješake. Mislio sam da sanjam. Odmah sam potrčao i dokopao se druge strane Savske ulice.“ Kako se ustanovilo, Dinko na faksu nije puno toga propustio. Pošto se pet godina nije prao ni brijao, odlično se uklopio stylingom na Filozofski fakultet, a ispostavilo se da je većina kolega koje je tada upoznao sada najdalje na parcijali druge godine.
Ova priča završit će sa sretnim krajem. Pričajući u Klubu studenata svoju nevjerojatnu priču, Dinku je za stol prišla stanovita Dragica koja je upravo tri godine čekala da tramvaj skrene iz Savske u Vukovarsku. Dinko i Dragica su otišli na pivu u Krivi put razmijeniti svoja iskustva, a tko zna, možda razmijene i audiokazete Stormshit banda iz Colorada kojeg oboje najviše vole.
0 comments