ŠKRINJARI – Ovo malo selo u okolici Bjelovara već je mnogo puta bilo metom raznoraznih novinara zbog neobične uklete kuće koja se tamo nalazi. I ne, pritom ne mislimo na čuvenu jednokatnicu u koju se prije svakih izbora prijavi 450 glasača HDZ-a, već na malenu zapuštenu kućicu u kojoj se vikendom okupljaju tinejdžeri željni samoće. Isti scenarij dogodio se i ove subote kada je nekolicina lokalne djece odlučila provesti noć u spomenutom zamku straha. Sa sobom nisu ponijeli ništa osim stare Ouija ploče za prizivanje duhova, novog Iphonea 6 i gorkog okusa u ustima zbog izbora Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu.
No, pravi užas tek je bio na pomolu i pritom ne mislimo na nadolazeći Karamarkov mandat. Oko 3:15h ujutro, nakon što su djeca obavila sve potrebne rituale za prizivanje tamnih sila (ispijanje „Ribara“ iz prazne ambalaže „Špar“ kefira; mantranje pjesama Lidije Bačić unatrag uz ritmično osvjetljavanje fotografije Mirele Holy; pušenje bijelog sljeza umotanog u račun „Dević“ potkošulje; i neizostavnu igru „Demonče, ne ljuti se“), odlučili su započeti svoj zli pothvat. Na sredinu najveće prostorije u kući, postavili su Ouija ploču, primili se za ruke i prizivali duhove! Svoja mlada srca usmjerili su u zle čini – želju za komunikacijom s transcedentnim i dogodilo se najgore – duhovi su odgovorili.
Atmosfera u prostoriji isti tren je postala tamna i negativna, duhovi su se uzburkali, a i povećalo na Ouija ploči se počelo pomicati od slova do slova.
– U prostoriji je fijukao zloćudan hladan vjetar koji je odjednom počeo proizvoditi zaglušujuće zvukove koji paraju uši i slamaju dušu, a slova na Ouija ploči počela su tvoriti nepovezane riječi bez ikakvog smisla. Spojili smo dva i dva i shvatili što smo napravili – novu pjesmu Magazina – kroz suze je procijedio mali Marko, trajno traumatizirani svjedok ove nezapamćene nesreće.
Seljani ovakav užas ne pamte, a nakon nemilog incidenta žive u strahu i tvrde da tijekom maglovitih noći još uvijek često čuju glasanje Andreje Šušnjare u obližnjem šumarku.
– Jednog ranog jutra kad sam ustao, odjenuo se i krenuo na posao, na obližnoj sam autocesti putujući automobilom kroz gustu maglu primijetio obris Tončija Huljića koji u potpuno bijelom odijelu s huljofonom stoji kraj autoceste i stopira. Legenda kaže da su ga neki povezli samo da bi tijekom vožnje primijetili kako je Tonči magično nestao sa zadnjeg sjedala i sada po selu traži nove žrtve. Lako za nas starije, ali znate kakva su djeca. Što ako počnu nositi njegovu frizuru ili, još gore, sintesajzer kao gitaru? – zabrinuto će za kraj Veseli Vinko, stanovnik Škrinjara.
Autor: Ivan Golubić
0 comments