Umro je Severus Snape. Čude se bezjački mediji i, ushićeni poput prvašića u Hogsmeadeu, pišu kako je Snape posljednji u nizu kojeg je pogodila Ramseyeva kletva. Pa ima li što logičnije da jednog od najvećih čarobnjaka u povijesti, jebiga, naposljetku ubije kletva?
(NAPOMENA za žene i pedere: Ramsey je beznjak (nije greška prouzrokovana činjenicom što su “b” i “v” susjedi na tipkovnici nego je geekovska spajalica riječi “bezjak” i “veznjak”) Arsenala koji kad god zabije gol umre netko slavan)
U doba kad profesori u školama imaju manji autoritet od Mirka Barišića u Dinamu i kad su učenici u klupama zločestiji i opakiji od mudžahedina na speedu, Snape je bio onaj zadnji primjer stare škole, profesora u kojeg se, za razliku od cijelog Hogwartsa, znao zakon i red. I zbog toga je bio omražen.
Budi dobar, pojedi govno. I Voldemortovu kletvu.
Hogwarts je, realno gledano, El Dorado za socijalne službe. Na stranu što balavurdija od 12,13 godina leti na metlama bez ikakve zaštite i druži se sa divljim životinjama i, daleko bilo, PTSP-ovcem Hagridom, loši uvjeti, nikakvi profesori i nedostatak stege učinili su od elitnog čarobnjačkog učilišta prosječnu hrvatsku gimnaziju. Osim što se profesore zapošljava na principu prijateljstva, u školi nema nikakvog reda, a svima je ionako cilj nakon školovanja se uhljebiti u Ministarstvo magije u kojemu je uposleno toliko rodbine, članova Gryffindora i Dumbledorovih prijatelja da kraj njih javni natječaji Zagrebačkog holdinga izgledaju poput priručnika o transparentnosti.
Priča o Snapeu, koji se nikada nije uklapao u nijedan obrazac života u Hogwartsu, zapravo je priča o tome kako dobri ljudi u životu uvijek pojedu govno. Mastan, neprimjetan i samozatajan, Snape je bio onaj štreber kojeg na metloboju zadnjeg biraju. Znate takvog tipa, onog jadnika prema kojem se svi ponašaju kao zdrava pamet prema Ladislavu Ilčiću – ignoriraju ga i zaobilaze u širokom luku.
Ljubav ne pobjeđuje
Sam, nesretan, pametan i uvijek spreman pomoći mladi Snape platonski je bio zaljubljen u Lily Potter, djevojku sa kojom tipovi poput Snapea imaju sreće samo u američkim filmovima. Harry Potter je nažalost engleska priča. Plah i povučen, Snape je postao meta bahatog, oholog i nejasno bogatog Jamesa Pottera, zgodnog vođe navale Gryffindorovog metlobojskog tima, jednog od onih momaka iz američkih filmova na kojeg padaju i curice i profesori. James je bio jedan od onih bahatih tipova na koje se na kraju američkog filma izlije kamion s govnima, jedan od onih očeva čiji sin pijan na metli ubije dvoje maloljetnika pa dobije uvjetnu osudu jer je iz ugledne obitelji. Nažalost, rekli smo već, Harry Potter je engleska priča, a engleske priče su ružne poput Engleza. Umjesto da na njega padne vreća puna govana, sve što je palo na njega bila je Lilly Potter kojoj je od iskrene ljubavi bilo važnije gluvarenje sa budućim uhljebima iz Ministarstva magije.
I tu je Snape pukao. Sam i očajan, odbačen od društva Snape je skrenuo udesno i pridružio se mračnoj strani. Iz koje se vraćaju samo najjači ljudi. Ljudi poput Snapea.
Prvi pad Voldemorta bio je kao pad HDZ-a 2011. godine. Zemlja je bila opustošena, doduše nešto manje od Hrvatske, a nova vlast imala je sve u svojim rukama. Međutim, umjesto da očiste zemlju od smeća i zla, čarobnjaci predvođeni Dumbledoreom, baš poput Milanovićevih čarobnjaka iz Vlade, nastavilo je uhljebljivati i ne raditi ništa, a narodu magijom pokazivati pozitivne trendove.
I dok Rozga i Hauser, nek im netko kaže istinu više, misle da postoji još netko tko puši njihovu priču o vezi, Snape nas je sedam godina uspješno uvjeravao da je bad guy.
Često ohol, bahat i na momente zločest, Snape je ostavljao loš dojam pored bezmudog Dumbledorea koji je u korist Gryffindora lažirao više metlobojskih sezona nego Mamić prvenstava Dinamu.
Za razliku od Dumbledora koji je borbu protiv najvećeg čarobnjaka u povijesti uporno povjeravao djeci koja su toliko mlada da štapić još nisu koristili u pornografske svrhe, Snape je činio sve da
balave 12-godišnjake drži u učionicama i sobama.
Da, Snape je bio taj negativac koji je smatrao da djeca ne bi trebala osnivati nikakve paravojne Dumbldorove armije ili odlaziti iz škole da bi se borili protiv Voldemortovih smrtonoša. Sram ga bilo.
Napaćen životom, maltretiran u mladosti i šikaniran u starosti, Snape je primjer da dobri ljudi loše prolaze u životu, baš kao što je i James Potter primjer kako pizde postaju heroji. Imao je on, jebiga, i svojih mana, borba na strani Voldemorta nije nešto što se može lako oprostiti, ali svoj je dug društvu platio.
Sam i nesretan, ostao je čovjek do kraja života kojeg je dao balavom isfrižanom kopilu koji je po svemu bio sličan čovjeku koji ga je svakodnevno mlatio, ali je imao oči žene koju je volio.
Snapeu je to bilo dosta.
Profesore, sigurni smo da ćeš nekome biti dobar odličan patronus.
A kad si već tu, onda pročitaj i ovo: Pet stvari u Harryu Potteru koje nemaju apsolutno nikakvog smisla
0 comments