Janko Lozančić sve do svoje 24. godine živio je sasvim normalnim životom u Slavoniji. Nakon završenog studija u rodnom Osijeku i tri mjeseca na burzi prije nešto više od 9 mjeseci konačno je uspio pronaći posao i, kaže u razgovoru za Sprdex, njegovoj sreći nije bilo kraja.
– Studirao sam računarstvo 5 godina, fakultet je uistinu težak i većinu svojih dvadesetih proveo sam učeći. Pomalo me plašilo što svi govore kako posla nema, ali trudio sam se ostati optimist. Tri mjeseca sam svaki dan slao molbe i drago mi je da sam dokazao da se može. Jedino mi je bilo malo nezgodno putovati 600 kilometara na Hvar, ali Bože moj – prepričao je ovaj magistar računarstva kako je ostvario svoj slavonski san i počeo konobariti na Jadranu.
No, nakon nekog vremena vlasnik lounge bara u kojem je radio od Janka je počeo tražiti da mu nakon 10-satne smjene pomogne bagerom nositi zaradu do trezora na što je ovaj mladi Slavonac ipak rekao ne te pokupio diplomu koja mu je u štali u kojoj je bio smješten služila kao pokrivač i zaputio se u Njemačku.
Da s njim od tada nešto nije u redu, prvi su primijetili Jankovi prijatelji.
– Kad je otišao gore nakon nekoliko dana se javio i rekao kako je dobio posao i da se puno radi. Nisam ga želio zamarati, bilo mi je važno da je dobro, a ostalo ću, mislio sam tada, ionako za nekoliko dana pročitati na domaćim portalima – priča prijatelj Marin koji je i sam ostvario slavonski san te se učlanio u Glavaševu gardu.
– Znali smo se šaliti, pitao sam ga tko će zaraditi novac da bi se meni mogla isplatiti plaća, regres i božićnica – iskren je Marin.
– Međutim, idućih dana sam satima tražio po portalima Jankovu priču o uspjehu vani, malo što drugo i radim na poslu osim što surfam. Međutim, ništa nisam našao – mijenja boju glasa mladi Slavonac koji se boji da je njegov prijatelj iz Njemačke prva osoba koja je emigrirala i našla dobar posao bez da je o tome obavijestila cijelu hrvatsku javnost.
0 comments