Najveći hrvatski košarkaški talent prije odlaska na očekivani NBA draft prvo treba volontirati u nekom hrvatskom atavizmu od košarkaškog kluba. I to bez famoznih Mrsićevih 1600 kuna.
Trakavica oko prelaska talentiranog Darija Šarića već pomalo izgleda na vrhunac radnje španjolske serije kada Emanuela shvaća da je kćer koju je godinama odgajala kao svoju zapravo njena majka, te da su joj unučad zapravo braća. Upravo španjolskim sapuničkim obratom možemo nazvati i pojavu bogatih stranih klubova koji su u ovom slučaju zločesta maćeha koja glavnim glumcima želi sve upropastiti.
Koliko god ova sapunica potrajala, najizvjesnijim se čini da bi Dario Šarić trebao zaigrati u jednom od hrvatskih klubova. Ipak, kojem, tek ostaje za vidjeti. Najizvjesnija je, iz nekog razloga, Cibona, ali još uvijek je sporan ugovor o udjelu nakon odlaska u NBA jednog dana.
„Odlazak u NBA je sasvim siguran kroz tri godine i sa time valja ozbiljno računati. Mislim, što bi moglo poći po zlu. Nije da se ikad u povijesti dogodilo da je neki talent propao, ozlijedio se ili upoznao Sammira i počeo trenirati ispod šankova mjesto ispod obruča“ o sasvim realnom transferu u NBA na koji 100 % računaju u Ciboni govori nam netko iz Cibone. Kažemo netko jer se u Ciboni u posljednje vrijeme teško može reći tko je tko. Trener, kaže nije, jer trenera nemaju.
Sam Šarić potpuno je indiferentan: „Ma svejedno mi je gdje ću igrati. Gdje god da bio, plaću neću primati, a ostalo je nebitno“.
Iako rijetko pišemo o košarci, valja napomenuti da je i to sport koji je prošao klasičnu hrvatsku sportsku tranziciju, te je klubove od europskih giganata doveo na prosjački štap. Time je košarka rame uz rame nogometu i ostalim sportovima, a jedini ružan primjer je zagrebački Medveščak koji, ničim izazvan, i dalje puni dvorane i zarađuje pristojan novac na europskoj pozornici.
0 comments