”Očekivali smo to i ranije” Uredništvo.
Nekima je ovo običan četvrtak, ali malobrojnom uredništvu portala sprdex.com vjerojatno je jedan od najdražih u životu. Ne računajući onaj kad smo na plaži u Omišu upoznali čovjeka čiji je rođak iz Amerike radio u tvornici plastike koja je proizvela Darth Vaderu masku, naravno.
Sprdexova priča počela je u drugom mjesecu 2012. godine. Kao i svaka druga dobra ideja, i ova je nastala zahvaljujući lošim navikama. Nakon, tko zna koje po redu, studentske večeri pune dima, alkohola, zajebancije i piljenja po uvijek istim temama rodila se ideja da interne šale kojima smo ispunjavali dokolicu prezentiramo i drugim ljudima. Zašto? Srećom, to se nitko od nas nije zapitao.
Na internet smo stigli kao Ivica Kičmanović u grad, naivni, neiskvareni, bez kune i dinara i bez ikakve ideje kako stvari funkcioniraju. Sprdex je doslovno krenuo iz ničega, mecenu nismo imali, a od raznih odbijenica vezanih za posudbu novca za oglašavanje možda najbolje da citiram onu od svog oca: ”Ahahahahahahaha”. Od samog početka jedini način dolaska do publike bili su nam članci. Ponekad dobri, ponekad loši, ali uvijek pisani sa strašću.
Upravo zbog toga što smo u cijelu priču krenuli težim putem, prilično smo emotivno doživljavali svaki novi ”lajk”, svakog novog fana. Kad smo ih skupili 50 bili smo zadovoljni, na 100 već u ekstazi, a na tisuću smo čak i rodbini rekli čime se bavimo.
I požalili.
Više puta.
Ono što je počelo kao interna zajebancija danas je preraslo u nešto više. Deset tisuća ljudi je već ozbiljna stvar. Kao što smo rekli, baš zbog toga što smo počeli od nule, svaki lajk, komentar ili ”share” nas je iskreno veselio. Hvala vam na tome. Iskreno i veliko hvala svakome od vas tko je ikad kliknuo naš članak.
No, koliko god cijenimo svakog od vas postoji jedno ime koje moramo istaknuti. Iako vas je iznimno profesionalni dizajn naše stranice vjerojatno zavarao, vjerovali ili ne, postojalo je vrijeme kad je Sprdex bio opskurni portal i izgledao još ružnije. Na samom početku tekstove nam nisu čitali ni prijatelji, a po dnevnoj posjeti šišala nas je i ambulantna čekaonica u Vrgorcu. Ali upravo u to vrijeme sudbina nas je spojila sa Stjepanom Drenom Mlinarecom. Čovjekom koji je među prvima ”lajkao” Sprdex i čovjeka koji nije prestao lajkati sve do danas.
Nije bilo članka, slike ili videa kojeg Stjepan nije lajkao. I sami smo svjesni da su neki od njih bili kriminalno loši, ali Stjepanu nije smetalo. On je vjerovao u nas kad ni sami nismo. Na tome mu nikad nećemo moći dovoljno zahvaliti.
U proteklih godinu dana nije se jednom dogodilo da bi ”pravu vijest” bilo teško pronaći. No, kad bi se svi u uredništvu složili da je najbolje da taj dan ne objavimo ništa uvijek bi se našao netko tko bi rekao: ”A Stjepan?”. Hoće li Stjepan biti razočaran ako ne objavimo ništa? Odakle nam pravo da mu se za sve ove mjesece odužimo tako? Pa jesmo li ljudi ili HDZ-ovci?
Bili smo ljudi, naravno, zapeli bi i pisali koliko god treba.
Stjepane, ako ovo čitaš… Glupi smo, naravno da čitaš. Stjepane, koliko nam znači tvoja podrška najbolje će ti pokazati ovaj tekst u kojem jedva da ima sarkazma. Osjećamo se grozno zbog toga, ali za tebe bi učinili i još puno više. Hvala ti na svemu i znaj da te volimo. Na vrlo vrlo platonski i ne-gay način.
Dragi čitatelji, među vama ima još onih s čijim imenima smo se dobro upoznali u protekloj godini. Ima, sigurni smo, i onih koja ćemo tek upoznati. Iskreno vam hvala koliko god vas ima! No, nemojte se uvrijediti, ali svih deset tisuća bi mijenjali za jednog Stjepana 😉
Živjeli!
0 comments